O transfobiji

andrejAutor: Srđan Sandić
Andrej koji ne skriva da voli nositi štikle, sanja o poziranju za Playboy i spreman je promijeniti spol ako to znači da će dobiti priliku da bude jedna od anđelica Victoria’s Secreta, našao se na 98. mjestu liste najseksi žena svijeta, ispred Lady Gage i Izabel Goulart, i svega jedno mjesto iza Bar Rafaeli u poprilično heteronormativnom časopisu FHM. Svijet je pao na dupe i skoro stao. Al zamalo.

On se zove Andrej Pejić. Ima 19 godina. Iz Bosne je. Maneken. Priroda njegovih gena mu je dala androgeni izgled s kojim je uspio zaraditi, osposobiti se, uspjeti itd. Mnogima je to zasmetalo. U Hrvatskoj, Srbiji i BIH. Pogotovo. Pojačali su cajke, podebljali guzice, namazali brkove, zamalo zaplakali od jada. Neki su i jauknuli.

Zasmetala je prokleta činjenica da je muškarac ili da je muškarac koji postaje ženom ili da je muškarac koji se osjeća kao žena ili da je muškarac koji izgleda kao žena ili samo dovoljno profesionalan maneken zauzeo mjesto prirodno utemeljenoj, prirodno zasnovanoj, od Boga poslanoj i stvorenoj ženi, bez imena. Zasmetalo je što zadovoljava trenutne ženske kriterije ljepote koje su postavili sive sile gej lobista iz modnog svijeta koji žele da ženski rod izumre te da svi tj. sve počnu izgledati muškasto, muški i muževno. Ili ženski, ženstveno, ženskasto?

E, to je sad pitanje. Gdje je ono bio clash? Gejevi su stvorili fejk ženu. Hm. Tc tc tc. I to nazvali androginošću.
Gejevi vladaju iz sjene. Skupa sa Židovima. Naravno. Pa, to svi znamo. Imaju urede na Manhattanu i zgrću keš i naravno, plaćaju svaki gej prajd u svim tranzicijskim zemljama, uvode demokracije, ruše prave vrijednosti i ubacuju Andreja Pejića među žene.

Krene to tako. A već se i dogodilo, kao svaka povijest- opet se ponavlja. Dogodilo se Rimu i Grčkoj, sjetimo se.
Jedan muškarac pa će iduće godine biti drugi i op cup- muškarci zamijenili žene pa oni praviji muškarci počeli jebat one muškarce koji su zamijenili žene, zbog zbunjenosti i krivih medijskih slika i primjera i svijet propao. Jebote.

Djeca se prestala rađati, nitko više nije htio na polja već samo na stejdž. Bižuterija ostala hit. Prestali proizvoditi hranu, ukinuli nacije države, ušli u EU, zadnja baba koja je radila sir i prodavala ga na placu – umrla, nitko nije čuvao brane te je došlo do općih poplava i baš kao što je rečeno u Bibliji- došao je kraj svijeta. KRAJ.

I to sve zbog Andreja. Andreja Pejića.

Međutim, o čemu je bilo riječ dok je svijet stao, na tren, a prije ove grozne i vjerojatne prognoze?

O transfobiji, čini mi se. Predlažem mogućnost.

A transfobija proističe iz neprihvaćanja i negiranja prava pojedine osobe na osobnu koncepciju rodnog i spolnog identiteta i izražavanja. Ona je strah, mržnja, gađenje i diskriminirajući odnos prema osobama čije stvarno ili percipirano rodno izražavanje nije u skladu sa društveno pripisanim spolom. Transfobija su i predrasude i
diskriminirajući odnos prema osobama koje narušavaju i prekoračuju uske društvene spolne i rodne uloge, pravila i stereotipe.

A transfobija dolazi zbog transrodnosti. A transrodnost je termin koji se odnosi na kulturu, politiku i osobe koje kroz svoj individualni konstrukt identiteta i izražavanja negiraju i/ili nadilaze društveno zadane i kreirane spolne i rodne norme i uloge.

A to je ljudsko pravo. Osnovno jebeno ljudsko pravo. Da budeš ono što jesi. Ono kakvim/vom se osjećaš. Da te se takvim ili takvom prihvati bez osude. Božje pravo također, ali o tome neki drugi put.

Izvor: Queer.hr