|
ponedeljak, 09 avgust 2010 10:17 |
Kada nas boli glava, potrebno je izdvojiti skoro ništa novca za andol, kafetin ili brufen. Kada neko ima problem sa slepim crevom, hitno se interveniše i svi su srećni. Kada polomimo nogu, paze nas kao da smo opet deca i svi se trude da nam udovolje. Kada imamo bradavicu na ruci, odstranimo je. Kako društvo, ne medicinski stručno, objašnjava to što ta bradavica može da bude čitavo telo, odnosno viškovi na njemu? Kada je taj višak mnogo veći i kada gips ne može da uradi posao?
|
|
Opširnije...
|
|
nedelja, 11 jul 2010 10:51 |
Dobro plaćeni informatičar godinama je krio svoju tajnu i pripremao veliku promjenu. Prošlog tjedna kolege je počastio kolačićima s Dalekog istoka gdje je postao - žena
|
|
Opširnije...
|
|
petak, 28 maj 2010 09:09 |
Rođena sam sada već davne 1980. godine u Mostaru u Bosni i Hercegovini. Djetinjstvo je bilo poprilično teško. Odrasla sam sa svojima i s bakom. Od samog djetinjstva sam znala da sam drugačija.
|
|
Opširnije...
|
|
sreda, 17 februar 2010 21:16 |
Zovem se Marija, imam 38 godina, radim u jednoj medijskoj kući, već duži niz godina. Odrasla sam i živim u Beogradu. I jedino što je kod mene specifično za razliku od svih ostalih žena je to što sam ja za svoje parče neba morala da se borim od svojih malih nogu.
|
|
Opširnije...
|
|
sreda, 16 decembar 2009 00:48 |
 Put u svoje telo Vanja: Ja sam se zaljubljivao u drugarice, iako su se prema meni odnosile kao prema osobi ženskog pola. Marija: To je bio šok za okolinu jer oni nisu videli ono što se dešava u meni Autor: Jelena Ćirić
List DANAS
|
|
Opširnije...
|
|
|
petak, 10 jul 2009 02:31 |
 Pre par meseci dobio sam predlog da zapisujem, ili ti stavim na papir, sve čega se sećam u pogledu odredjenih stvari, želja, tajni, vodjenja „tajnog“ života, problema, nerazumevanja, promašenih i uzaludnih objašnjavanja. Evo malo klasičnog početka, uglavnom za specifične, bez svoje volje, odabrane ljude. U stvari, nekad čak i ne mogu da se setim početka, možda je to bilo od mojih prvih dečijih koraka, kada sam postao svestan da se razlikujem. Mnogi svetski priznati naučnici su to pokušavali da objasne, ali niko, ko nije bio u toj koži, ne može da oseti ili prihvati, osim ako ne bude zaista primoran (što bih to voleo da vidim), da živi u nečijoj tudjoj koži i cipelama. Ja samo mislim, pustite ih da rade, ili misle da rade svoj posao (kako ko), najbolje što umeju i znaju, a vi, ma kako se zvali, pokušajte da živite svoj život najbolje što možete.
|
|
Opširnije...
|
|
ponedeljak, 27 april 2009 03:19 |
 Piše: Milica T. Prolazim kroz beli sterilni hodnik ispunjen prepodnevnom svetlošću i zvukom kuckanja klompi, dok me sestra mirnim korakom vodi ka operacionoj sali. Na koži osećam hladni dodir zelenog plastičnog ogrtača hodajući nesigurno, a u glavi mi se roje plahovite misli; ovo je završnica dugog i napornog puta, ali i početak novog. Nakon sunčanog jutra ove jeseni, ništa više neće biti kao što je bilo, biću druga osoba, biću ponovo rođena...
|
|
Opširnije...
|
|
ponedeljak, 16 mart 2009 03:56 |
 Ljudi trpe diskriminaciju i nasilje u društvu, nemaju nikakva prava jer država nije zakonski regulisala njihov položaj
|
|
Opširnije...
|
|
nedelja, 07 decembar 2008 23:50 |
 Nebojša M. je 25. oktobra proslavio 41. rođendan. Pre sedam godina dobio je posao u jednoj privatnoj firmi gde radi na održavanju kompjutera, a prošle godine je (na kredit) kupio i dvosoban stan u beogradskom naselju Mirijevo u kome živi sa suprugom i trogodišnjim irskim seterom Sendijem. Dece nema. Uživa u pecanju, redovno plaća porez, a 1993. godine je uredno prošao regrutaciju. Na odluženje vojnog roka nikada nije otišao, jer je do 1992. bio – Jelena.
|
|
Opširnije...
|
|
|
|
|
<< Početak < Prethodna 1 2 Sledeća > Kraj >>
|
|
Strana 1 od 2 |