Svetski dan mentalnog zdravlja: Interseks osobe zahtevaju hitnu promenu - Geten

Na svetski dan mentalnog zdravlja, 11. oktobra 2018, interseks osobe i aktivisti/kinje zahtevaju hitnu promenu u odnošenju medicinskog establišmenta i društva prema tretiranju interseks stanja i varijacija polne anatomije kod beba i dece.

Interseks osobe se rađaju s polnim karakteristikama koje odstupaju od standarda za muška i ženska tela. Širom sveta se interseks novorođenčad i deca podvrgavaju medicinski nepotrebnim intervencijama za koje lekari nemaju njihov pristanak, a koje uključuju hirurške zahvate, hormonsku terapiju, izloženost stalnim i čestim pregledima, istraživanjima, fotografisanju i snimanju. Interseks osobe širom sveta suočene su s teškim posledicama ovih intervencija, kao što su sterilitet, gubitak seksualnog nadražaja i hroničan bol. Na svestki dan mentalnog zdravlja, važno je zapamtiti da ove intervencije takođe imaju izuzetno negativan uticaj na mentalno zdravlje interseks osoba. Traume, napadi panike, depresija i samoubistvo često se dovode u vezu sa kršenjem prava osobe na fizički integritet i samoodređenje.

Momentalno određivanje interseks stanja kao telesnih problema može uticati na nevidljivost važnosti očuvanja mentalnog zdravlja kako bi se opravdale takozvane intervencije, odnosno operacije „normalizovanja“. Nepovratne hirurške procedure često za cilj imaju sprečavanje problema s mentalnim zdravljem, problema koje telesni diverzitet, odnosno telesnu raznolikost ili različitost automatski povezuju s patnjom. U nekim drugim slučajevima, intervencije se pravdaju promovisanjem zdravog odnosa između majke i deteta, i za cilj imaju sprečavanje diskriminacije u školi, odbacivanje od strane potencijalnih seksualnih partnera u odraslom dobu i posledice koje to može da ima po samopoštovanje osobe. Mnoge mlade interseks osobe širom sveta pate zbog kombinacije opasnih pretpostavki i još opasnijih koraka kojima se njihovo mentalno zdravlje „štiti“.

Suprotno medicinskim, pravnim i socijalnim uverenjima za koje ne postoje dokazi, životi mladih interseks osoba ne bivaju unapređeni zahvaljujući ovim ranim hirurškim i drugim intervencijama. Upravo suprotno – u mnogim slučajevima, interseks mladi tek u adolescenciji shvataju pravo značenje ovih intervencija, i to onog trenutka kada postanu suočeni s posledicama tih intervencija po njihovo polno i reproduktivno zdravlje i prava. Ovi interseks tinejdžeri suočavaju se ne samo s telesnim promenama, već i s nepovratnošću nepotrebnih zahvata za koje nisu dali svoj pristanak, a kojim je njihovo telo modifikovano tako da bude prihvatljivije i poželjnije.

Uprkos široko rasprostranjenim pretpostavkama, ne pokažu se sva interseks tela kao interseks odmah po rođenju, ili u danima, mesecima i godinama koji uslede. S druge strane, mnoga interseks tela se mogu prepoznati tokom prenatalnog perioda. A mnoga budu prepoznata kao interseks tokom puberteta, i mnoge interseks osobe saznaju za svoje polne karakteristike tokom adolescencije, okružene generalnim nedostatkom informacija, pozitivne reprezentacije i pritisnute jednako generalnim pritiskom da se uklope i povinuju telesnim, rodnim i polnim stereotipima.

Mejnstrim medicinska, pravna i društvena reprezentacija interseks tela i iskustava ima običaj da probleme interseks osoba svodi na pitanje pripisivanja pola po rođenju; istovremeno, proširivanje procedure pripisivanja pola tako da se uključi i sveobuhvatniji „treći pol“, predstavlja se kao ključno rešenje za sprečavanje kršenja ljudskih prava interseks osoba. Međutim, ova perspektiva maši u prepoznavanju činjenice da za mnoge ljude intereks počinje tek u adolescenciji. Takođe, ova perspektiva ne uvažava ni to da mnoge mlade osobe širom sveta ovog trenutka trpe posledice  genitalnog sakaćenja interseks osoba (IGM), i da te posledice, uključujući i posledice po mentalno zdravlje, zaslužuju da se njima ozbiljno pozabavimo.

Na ovogodišnji svetski dan mentalnog zdravlja zahtevamo hitnu promenu. Neophodno je prestati s medicinski nepotrebnim procedurama „normalizacije“ za koje nije dobijen pristanak, ali to nije dovoljno. Da ta promena postane stvarna, takođe je neophodno interseks mladima obezbediti pristupinformacijama, kao i pristup savetovanju, sistematskom i individualnom zagovaranju i podršci, kao i pozitivnoj reprezentaciji. Samo na taj način možemo biti sigurni da će i mlade interseks osobe moći u potpunosti da uživaju svoja polna i reproduktivna prava, svoje pravo na fizičku autonomiju i samoodređenje, i pravo da budu saslušane po svim pitanjima koja nas se tiču. 

Prevela: M. Jeremić
Izvor: transactivists.org