Dok sam bila trudna osećala sam se kao u drag-u - Geten


AK-Summers-and-her-partne-009Ja nisam ja, navodi A. K., trudna buč lezbejka u svojim memoarima pretočenim u strip. Crtež nje u svemirskom odelu, u trećem tromesečju trudnoće stoji iznad ovih reči, dok njeno ovalno oblikovano telo pluta, povezano za svemirsku letelicu u daljini. Piše o tome da joj je njena partnerka, zvana Vi, upravo kupila brushalter za dojilje, i da je njeno preuzimanje karakteristično muške rodne uloge iznenada srušeno do temelja. „Nema poricanja, ja sam za doveka žena – ja sam suze i sline, ja sam anemija i ljubičaste vene. Ja sam sise."

Knjiga, nazvana Devet punih meseci u dragu opisuje kako je Samersova zbog trudnoće izgubila maskulini identitet i pronašla sebe u novom, feminiziranom telu i svom iznenada bizarno feminiziranom svetu. U tom svetu, rodne uloge su znatno definisanije, a ljudi ne samo da slobodno komentarišu ženska tela, već ih ponekad, potpuno samouvereno i dodiruju.

Samersova je navikla da u ženskom okruženju bude autsajder, ali tokom trudnoće se za čudo, osetila prihvaćenom, čak i kao deo mejnstrim ženskog društva. U neku ruku, trudnoća je učinila moj bučizam nevidljivim i navela ljude da se sa mnom ophode kao sa trudnicom. Ljudima koji su skloniji konvencionalnom razmišljanju, izgledalo je kao – „ista si kao io svi mi, naposletku!".

To nije bilo skroz pozitivno osećanje. Bilo je lepo osetiti se kao deo šire mase ljudi, ali to kao da nije bilo moje iskustvo, kao da to nisam bila prava ja. Razgovarajući sa strejt ljudima koje sam tek ovlaš poznavala, postigla sam da se otvore prema meni, naročito ako i sami imaju decu. Ali, izgubila sam svoj „bučizam". Mislila sam kako sam još uvek različita i kako je moj stil života različit, i kako je, ukoliko se to izgubi, sve ovo sranje.

butch-mum-004Srela sam Samersovu, kojoj je inače 46 godina, u njenoj kancelariji u Njujorku. Ona je prijateljski nastrojena, precizna u izražavanju i pomalo nervozna zbog davanja prvog intervjua. Trudna bučica je njena prva knjiga stripova. Svoj bučizam opisuje kao maskulini estetski sistem, te privlačnost koju oseaća prema lezbejkama koje se identifikuju kao femice. „Viđenje sebe u vezi sa femicama pomaže mi da dostignem osećaj maskuliniteta." Upravo taj osećaj učinio je promene na njenom telu uzrokovane trudnoćom još više zbunjujućima, a razlike između nje i njenih fem poznanica sve zamagljenijim.

Pregnant-Butch-Nine-Long-MonIdeja o knjizi Trudna bučica došla je istog trena kada i sama ideja o bebi, njenom sinu Frenklinu, sada desetogodišnjaku. Kada je ideju o trudnoći saopštila prijateljici, ona joj je predočila kako će to da izgleda. Odgovor koji joj je pao na pamet jeste da će ličiti na trudnog Tintina, što ju je opet navelo da nacrta mali crtež. Još uvek ga negde čuva. Na pitanje da li joj se slika svidela, odgovara da je uvek volela Tintina i da je kao mala želela da bude kao on kad odraste, pa bi sliku stavila u kolonu sa stvarima kojima je zadovoljna. Ipak, nije želela da je vide kao trudnicu.

Samersova je bila usvojeno dete u toploj i ljubavlju ispunjenoj porodici, odrastajući u državi Džordžiji sa još dva brata. Iako je uvek bila buč, osamdesetih godina nije smela da se autuje kao buč lezbejka. Tada nisam znala nikog od gej ljudi i strašno sam se plašila otkrivanja, a adolescencija u ormaru ostavila je posledice.

Jedina bučica koju je poznavala bila je profesorka fizičkog. Bila je odbojna i zatrudnela je u poslednjoj godini Samersove u srednjoj školi. Izbledele slike ove žene polako su se vraćale sa mišlju o trudnoći, oživljavajući strahove iz doba adolescencije, kad je bučizam bio sinonim za ružnoću.

Na Oberlinu, liberalnom umetničkom koledžu u Ohaju, Samersova se autovala porodici telefonom već tokom druge nedelje. Tad je počela da izražava svoj buč identitet. Ona i njena devojka počele su da maštaju o feminističkoj kolektivnoj porodici koju bi zasnovale i gradile. Iako je to bila samo ideja u to vreme, posle tri godine veze sa Vi, ideja o bebi bila je sve jača i sveprisutnija.

Butch-Mum-3-004Kada je Samersova posetila doktora, savetovano joj je da se jajne ćelije uzmu od Vi, te oplode spermom anonimnog donatora i usade u njenu matericu, kako bi se sprečila naknadna pravna borba oko priznavanja roditeljstva. Ipak, kako je i sama bila usvojeno dete, želela je da se koriste njene jajne ćelije. Želela je, kako kaže, biološku vezu sa detetom i to osećanje je bilo jednako snažno kao i osećanje nelagode što će kao bučica prolaziti kroz trudnoću. I to je bio dovoljan razlog da opravda sve probleme. Stari prijatelj se složio da bude donator sperme.

U nedeljama koje su prethodile oplodnji, brinula je da njen maskulinitet ne dovede do komplikacija, te da između ženstvenosti i plodnosti postoji neka dublja veza. Iako joj to sada izgleda smešno, tada je svakog trena bila spremna da čuje da nešto nije u redu.

Zapravo, brzo i lako je zatrudnela i usput izbegavala tradicionalnu trudničku odeću – široke pantalone, farmerke i hozentregere. Sve feminiziranije telo uporno joj je smetalo. Kako kaže, bučice žele da na njima sve izgleda kao da je namerno baš tako kako jeste. Drugačije jednostavno izgleda pogrešno. U jednom trenutku izgledalo je kao da ima pivski stomak, ili kao neki pomalo zapušteni momak, ali kako kaže, nije se osećala tako smešnom. Stvar sa haljinama i ženskom odećom kod mene je takva da se u njima osećam kao da me je sređivala osvetoljubiva starija sestra, sa namerom povređivanja svog mlađeg brata.

Do trena kad je Frenklin trebao da se rodi, te brige su izbledele, usled brige da će porođaj loše proći i preispitivanja sopstvenog fizičkog stanja i hrabrosti.

To je opet imalo veze sa njenim bučizmom, jer kaže da je imala ideju da tzv. prave žene to obavljaju bezbrižno i prirodno pa su zbog toga jače. Ne želi da zapada previše u psihoanalizu, ali smatra da taj strah delom dolazi od skrivanja u mladosti i prikazivanja sebe kao snažne face, dok bi ovde moglo da se desi da pokaže slabost. „Neuspeh u ovom slučaju zaista me je zastrašivao. Zato sam i mojoj majci zabranila da prisustvuje, mada je ona to ignorisala".

Porođaj je bio prirodan i Samersova kaže da je devet meseci u dragu pojačalo njen buč identitet. Pojačalo je, zapravo, one stvari koje joj znače kad je muškost po sredi, a prigušilo neke strane, nebitne stvari. Na primer, pridavanje značaja tuđem mišljenju. Odnos sa detetom sada je bio na prvom mestu, ispred milion drugih ljudi. Mogla sam da izgledam katkad i budalasto i da se toga ne plašim. Umanjilo mi je strah.

Jednu stvar bi dodala, kako navodi, a to je da je ona iznela trudnoću, što je zapravo veoma buč.

Sada ide na karate sa Frenklinom, dugokosim dečakom koji barata srednjovekovnim naoružanjem i sličnim stvarima. Roditeljsku odgovornost ravnomerno deli sa Vi. Frenklin je vrlo otvoren prema rodnim razlikama i shvata da je ispravno uraditi ono što osećaš kao pravu stvar. Predivno je imati sina koji tako otvoreno podržava svoju buč majku.

Izvor: labris.org.rs