Filmski stvaralac Sebastijen Lifšic počeo je da sakuplja stare fotografije queer parova kada je naišao na foto album koji je kako je shvatio, bio album jednog lezbejskog para s fotografijama iz njihovog života. Zaintrigiran vidljivošću koju su demonstrirale ovim fotografijama, uprkos tome što su živele u periodu ranog i srednjeg 20. veka, kada je homoseksualnost bila manje prihvaćena nego sada i više skrivana, Lifšic je snimio i dokumentarac - Les Invisibles (2012) – u kom beleži živote LGBT parova rođenih između dva svetska rata. Upravo je izdao i knjigu fotografija koja ide uz film nazvanu-The Invisibles: Vintage Portraits of Love and Pride .Ove fotografije čuvaju jedan način života koji je umnogome bio nevidljiv mejnstrim kulturi kojoj je pripadao. Fotografija je bila sredstvo kojim su se queer zajednice služile kako bi bile vidljive jedne drugima, i kako bi zabeležile živote koje su vodili, koliko god nevidljivi oni bili heteronormativnoj kulturi tog vremena. O svojoj kolekciji Lifšic kaže, „Ne poznajem te ljude, ne znam ko su oni. Ne mogu čak ni da tvrdim da je svako od njih gej, osim kada je to očigledno. Ono što mi se sviđa je to što postoje različiti nivoi čitanja ovih fotografija – rekao bih tri nivoa, da budem precizan. Prvi se odnosi na fotografije očigledno gej singl osoba ili parova, drugi na fotografije osoba za koje možemo reći da su ’neodređene’ (dakle, nismo sigurni), a treći se odnosi na one koji očigledno nisu gej, ali se poigravaju sa gej stavom (cross-dresseri, npr i drugi). Dopada mi se neodređenost i raznolikost ovih fotografija. One postavljaju pitanja. Nisam objašnjavao nijednu u samoj knjizi, jer ne znam ništa o njima (imena se ne pominju, kao ni lokacije, tek po neka). Hteo sam da ih predstavim onako kako sam ih i našao: bez ikakve informacije, kao neke misteriozne fotografije.“
Prevod: MJ
Izvor: beautifuldecay.com