Tajlandska škola uvela toalet za transseksualne dečake - Geten

tajlandSa svojim prostranim dvorištem i pomalo trošnim učionicama, na prvi pogled deluje da nema ničeg neobičnog u vezi Kampang srednje škole.
Nalazi se na osiromašenom severoistoku, a većina đaka su deca farmera.
Svako jutro u osam ujutru oni imaju smotru tokom koje pevaju nacionalnu himnu i prisustvuju podizanju zastave.
Nakon toga, imaju priliku da odu do toaleta, pre nego što krenu na prve časove.
Škola Kampang se ponosi svojim toaletima. Besprekorno čisti i okruženi cvetnim tropskim biljkama, ovi toaleti su osvojili nacionalne nagrade za čistoću.

Ali ima još nešto u vezi njih. Između odvojenih toaleta za devojčice i dečake, nalazi se toalet sa figurom „polu-žene“ i „polu-muškarca“. Jedna polovina figure je plava, a druga crvena.
To je toalet za transseksualnu decu, a napolju, ispred ogledala, nekoliko izrazito ženstvenih tinejdžera namešta kosu i nanosi kremu za lice.

Neugodnost

Razredni starešina Sitisak Sumonta procenjuje da svake godine između 10 i 20% ovdašnjih dečaka sebe proglasi transrodnim – to su dečaci koji bi radije bili devojčice. „Ranije su ih zadirkvali svaki put kada bi koristili toalet za dečake,“ kaže on, „pa su počeli da koriste toalet za devojčice. Ali tada je devojčicama bilo neugodno. Ovi dečaci su zbog toga bili nesrećni, što se odrazilo na njihovo učenje.“

Zato je škola ponudila da transrodnim dečacima sagradi zaseban toalet.

Trivat Famani je nežni trinaestogodišnjak koji nepokolebljivo tvrdi da će jednoga dana promeniti pol.
„Mi nismo dečaci,“ rekao mi je, „i zato ne želimo da koristimo toalet za dečake – želimo da znaju da smo transseksualci.“

Petnaestogodišnji Vičai Sengsakul se slaže.
„Ljudi moraju da znaju da biti transseksualac nije šala,“ kaže on, „to je način na koji želimo da živimo. Zato smo zahvalni za sve što je škola učinila.“

Normalan tretman

Transrodni dečaci u Kampangu nastoje da se drže zajedno, kao grupa. Zajedno, oni praktikuju donekle prenaglašene „ženske“ manire i „kempuju“.
I dalje moraju da nose muške uniforme, šminkanje nije dozvoljeno (iako neki od njih uspevaju da prokrijumčare diskretan dodir karmina i maskare) i naravno, operacija promene pola u tim godinama ne dolazi u obzir – najmlađi samo-proklamovani transseksualac ima svega 12 godina.

Deluje da ih ostala deca i nastavnici tretiraju savršeno normalno.
Pitao sam starešinu škole da li misli da su previše mladi da bi donosili odluke o svom rodu.
On kaže da se, tokom 35 godina rada u tajlandskom obrazovnom sistemu, susreo sa mnogo ovakvih dečaka, i da se oni ne menjaju. Kada odrastu, mnogi od njih imaju operaciju promene pola, a neki žive kao gej muškarci, kaže on. 

Tajland je poznat po toleranciji prema transrodnim muškarcima i oni su veoma vidljivi u svakodnevnom životu. Operacije promene pola su postale specijalnost tajlandske medicinske industrije, a relativno su jevtine. Pacijenti iz celog sveta dolaze ovde da se operišu.

Blagi i prijatni

Inicijativa škole Kampang ne samo da nije izazvala kontroverze, već je i u drugim školama pokrenula diskusije o uvođenju sličnih prostorija.

Procenat od 10-20% dečaka koji se u provincijalnoj srednjoj školi deklarišu kao transseksualci zaista deluje visoko, ali me G.Sitisak uverio da po njegovom iskustvu to nije neobično.

To me dovelo do pitanja koje mi se motalo po glavi još od kada sam živeo na Tajlandu, pre sedam godina: Zašto toliko tajlandskih muškaraca žele da postanu žene?

Pitao sam Sutirat Simsirivong, koja je počela da zagovara prava za transrodne osobe nakon što joj je prošle godine u Bangkoku zabranjen ulaz u jedan noćni klub.
Odmerena, elokventna i veoma ženstvena, teško je dokučiti da nije rođena kao žena.

„Možda je broj gej i osoba koje imaju neku vrstu problema sa seksualnim identitetom jednak onom u drugim zemljama,“ kaže Sutirat, „ali zato što su tajlandsko društvo i kultura uglavnom blagi i prijatni, muškarci mogu da budu veoma ženstveni. Ako smo i naklonjeni tome da budemo gej, mnogi od nas su naklonjeni tome da budemo transrodni.“ 

Pa kako izgradnja specijalnog toaleta u školi utiče na prihvatanje transseksualaca?

„U tom dobu je za njih dobro da imaju posebno određeno mesto,“ kaže ona. „ali kada završe školu ili fakultet znaće kako da dođu do medicinskih tretmana. Tada neće želeti da idu u toalet za transrodne jer će želeti da budu prihvaćeni kao žene – pa će koristiti ženski toalet.“  

Diskriminacija opstaje

Tolerancija, kaže Sutirat, nije isto što i prihvatanje.

Uprkos vidljivosti na Tajlandu, transseksualci se žale na stereotipe – lako mogu da pronađu poslove kao zabavljači, u industriji lepote, medijima, ili prostituciji, ali je mnogo teže postati transrodni advokat ili bankar.

Njihova najveća zamerka je što ne mogu da promene legalni status.
Uprkos predlogu tokom usvajanja novog ustava prošle godine, kojim bi im se dozvolila promena pola u ličnim dokumentima, to još uvek nije odobreno.      


Džonatan Hed
Prevod: Majda Puača
Izvor: http://news.bbc.co.uk/2/hi/asia-pacific/7529227.stm