Generacija LGBTQIA - Geten

LGBTIQAgenerationStiven Ajra, student Sarah Lawrence koledža, postavio je video prošlog marta na We Happy Trans - vebsajtu koji predstavlja pozitivne perspektive trans iskustva.

 

 

U vrlo brzom šestominutnom monologu, zamršene kose, dok sedi u svojoj studentskoj sobi, Stiven se uzbuđeno deklariše kao “queer, ponosni nerd, pisac, umetnik i neko kome treba šišanje”, i priča o svemu, od svojih ikona stila (Truman Kapotija i bilo koje osobe koja se identifikuje kao muškarac, a nosi čarape s podvezicom”), do svoje plišane igračke zebre.


 

Pošto je Stiven, rođen kao Ketlin, dvadesetjednogodišnje dete Vorena Bitija i Anet Bening, snimak je dostigao izuzetnu gledanost, skoro pola miliona gledanja. Ali to nije bio jedini razlog njegove popularnosti. Sa uzbudljivom, spontanom elokvencijom koja ga karakteriše, video izgleda kao borbeni poklič nove generacije postgej rodnih aktivista/kinja (queer zapravo, prim. prev.), od kojih je Stiven retka pojava kada su javne ličnosti u pitanju.

 

Naoružan glavnim crtama Generacije Y (rođeni između 80ih i 2000. prim. prev.) - internetskom informisanošću i britkošću, beskrajnim samopouzdanjem, i online i off line socijalnim mrežama – Stiven i njegovi vršnjaci/kinje kuju novi politički identitet, koji  je često u sukobu sa mejnstrim gej kulturom.

 

Ako izgleda da se pokret za gej prava danas vrti oko prava na brak, ova generacija zahteva nešto radikalnije: raskid sa rodnim ulogama i konceptom rodne binarnosti, koji nas ograničava na striktno muško-ženske kutije. Ključno pitanje nije koga vole, već ko su – to jest, identitet kao nešto što se razlikuje od seksualne orijentacije.

 

Ali, kako nazvati onda ovaj pokret? Dok su pridevi ’gej i lezbejski’ nekada bili korišćeni za različite seksualne manjine – a nešto skoriji termin ‘LGBT’ uključio je i biseksualne i transrodne – novi klinci žele širi, inkluzivniji akronim. “Mladi se danas ne identifikuju u okviru LGBT spektra,  kaže Šejn Vindmejer, osnivač Campus Pride-a, nacionalne studentske grupe za zagovaranje sa sedištem u Šarlotu, Severna Karolina.

 

Deo rešenja bio je da se doda još slova koja predstavljaju neke od identiteta, tako da je odskora postgej baner postao značajno duži, neki će reći nezgrapan i nepodesan za upotrebu. Dakle, novonastali LGBTQIA, može da se odnosi na različite stvari, u zavisnosti od toga kome se obratite za objašnjenje.

 

“Q” može da se odnosi na “nekog ko još uvek eksperimentiše”, ili ‘queer’, i sam termin koji uključuje više identiteta (ali ide i preko same ideje o identitetu kao takvom, prim.prev), nekada pogrdnog naziva, pre nego što je preuzet od strane gej aktivista/kinja 1990ih. ’I’ se odnosi na ‘interseks’, i osobe čija anatomija nije isključivo muška ili ženska. I ‘A’ se odnosi na saveznike/ce (ally, eng.), prijatelje stvari za koju se bori, ali može da se odnosi i na “aseksualne”, dakle osobe koje karakteriše odsustvo seksualne želje ili privlačenja.

 

Možda je ta kovanica predugačka, ali se polako prima, posebno u liberalnim i umetničkim studentskim krugovima.

 

Univerzitet u Misuriju, u Kanzas Sitiju, na primer, ima LGBTQIA resurs centar, koji između ostalog pomaže studentima da lociraju rodno neutralne toalete u studentskom domu. Vasar koledž ima LGBTQIA diskusionu grupu četvrtkom uveče. Univerzitet Lihaj će organizovati drugu godišnju LGBTQIA međufakultetsku konferenciju sledećeg meseca, posle koje će uslediti Queer Matursko veče. Amherst koledž ima čak i LGBTQQIAA centar, u kom je svaka grupa zastupljena svojim slovom.

 

Termin takođe počinje sve više da se koristi na socijalnim mrežama kao što su tviter i tumblr, gde postovi sa tagom ’lgbtqia’ sugerišu mlađi, progresivnji pogled i stav, od postova sa tagom ’lgbt’.

 

„Postoji vrlo drugačija generacija ljudi koji sada sazrevaju, sa potpuno drugačijim konceptima roda i seksualnosti“, kaže Džek Halberstam (nekada Džudit), transrodni profesor na Univerzitetu u  Južnoj Kalifornij, i autor izdanja “Gaga Feminism: Sex, Gender, and the End of Normal.”

 

Kada primetite termine poput LGBTQIA, kaže on, „to je zato što sve više ljudi vide sve ostale stvari koje se ne uklapaju u binarni model, i zahtevaju jedno novo ime za to.“

 

I uz mnoštvo stalno rastućih kategorija kao što su  ’genderqueer’ i ’androgin/a/o’, svaka od njih sa svojom online supkulturom, sastavljanje rodnog identiteta može biti jednako DIY aktivnost, kao i održavanje naloga na sajtu Pinterest.

 

Međutim, ponekad akronim LGBTQIA nije dovoljan. Na univerzitetu u Pensilvaniji prošle jeseni, osmoro brucoša je ujedinila frustracija zbog toga što nijedna studentska grupa ne predstvalja njihove interese.

 

Naravno, ovde već postoji desetina studentskih gej grupa, uključujući Queer People of Color, Lambda alijansu i  J-Bagel, koji za sebe kažu da su studentska organizacija koja predstavlja interese LGBTQIA jevrejske zajednice. Ali nijedna se nije fokusirala na rodni identitet (nešto najbliže tome je Trans Penn, grupa koja najviše služi apsolventima i članovima fakulteta).

 

Ričard Parsons, osamnaestogodišnji transrodni muškarac, otkrio je kakva je situacija pošto je prisustvovao studentskom okupljanju, nazvanom Gay Affair, sponzorisanom od strane univerzitetskog LGBT centra. „Skroz sam bio razočaran,“ rekao je Ričard, nasmejani apsolvent, kratko podšišane kose, s naočarima metalnog okvira, klasično obučen, kao svaki drugi student američkog fakulteta, i dodaje: „Ovo je LGBT centar, i tu su jedino gej momci.“

 

Putem Fejsbuka, Ričard i ostali su na pensilvanijskom fakultetu osnovali grupu Non-Cis, što je skraćeno od ’non-cisgender’. Za one koji nisu upoznati sa rečnikom rodnih studija, ’cis’ znači na ’istoj strani kao’, a ’cisgender’ znači da se nečiji rodni identitet poklapa sa njegovom/njenom biologijom, što se odnosi na većinski deo studentskog tela. Grupa teži tome da predstavi sve ostale koji/e su van tog polja. „Krećemo da se organizujemo“, kaže Ričard.

 

Jedne hladne novembarske večeri, oko četrdesetak studenata okupilo se u LGBT centru, preuređenoj devetnaestovekovnoj kući, zbog prvog sastanka grupe. Aktivisti/kinje su na sebe skrenuli/e pažnju deleći letke na fakultetu uz povike: „Delimo kondome! Delimo labelo!“

 

„Imamo vrlo živu LGBT scenu,“ Kejt Kembel, jedna od učesnica je rekla. „Međutim, ona uključuje LGB i ne previše T. I zato to želimo da promenimo.“

 

Studenti čitaju poeziju i unose iz dvojh dnevnika i čitaju gitarske balade. A potom Brit Gilbert – brucoškinja u pank fazonu, plave paž frizure, s glomaznim naočarima na licu i u majici s nazivom rok benda – izlazi za govornicu. Ona je htela da govori o ideji bi-rodnosti.

 

„Da li neko želi da kaže šta je za njega bi-rodnost?“

 

Tišina.

 

Ona objašnjava da kada je neko birodan, to izgleda kao da manifestuje i mušku i žensku stranu ličnosti, gotovo kao kad bi imao/la ’penis koji se skida’. „Ponekad se probudim i pomislim, zašto sam ja u ovom telu? Ali uglavnom se probudim i pomislim, ’Šta mi bi juče?’“

 

Brit i njen grandž stil ne idu baš uz njenu toplu direktnost, barem kada opisuje svoj razvojni put. Kako objašnjava dalje, ona je prvi put čula za taj termin od Kejt, koja je za isti saznala preko sajta tumblr. One su se našle na brucoškom skupu i odmah se skapirale. U sednjoj školi, Kejt se identifikovala kao ’arodna’ i upotrebljavala zamenicu ’oni’; sada gleda na svoj rod kao na ’nekakvu amorfnu stvar’.

 

S druge strane, Britina evolucija je bila nešto linearnija. Odrasla je u gradiću u Pensilvaniji i nikada se nije pridržavala rodnih normi. Kao mala, obožavala je Šer i mrzela boj bendove. Igrala je video igrice, i užasavala se toga što je morala da bira između muških i ženskih avatara.

 

Pred kraj osnovne škole, počela je da se određuje kao biseksualna i izlazila je s momcima. Do 10. razreda autovala se kao lezbejka. Njeni roditelji su mislili da je to samo faza – dok kući nije dovela devojku, Eš. Ali i dalje nije imala mira.

 

„Iako sam bila sigurna da mi se dopadaju devojke, nisam znala da sam i ja devojka,“ kaže Brit. Ponekad bi izašla iz kuće u haljini i osećala se neprijatno, kao da se kostimirala za Noć veštica. Nekim drugim danima osećala se okej. Nije bila ’zarobljena u tuđem telu’, kao što je čest kliše – samo nije znala koje telo želi.

 

Kada joj je Kejt rekla za termin ’birodno’, odmah je sve imalo smisla. „Znala sam šta je to i pre nego što sam stvarno znala šta je to“, kaže Brit, i dodaje da je termin fluidniji od termina ’transrodno’, ali manje neodređen od ’genderqueer’, što je ustaljeni termin za netradicionalne rodne identitete.

 

Isprva, jedina osoba kojoj je rekla bila je Eš, koja je na to odgovorila, „Trebalo ti je toliko vremena da provališ?“ Drugima, ta ideja nije bila tako lako shvatljiva. „Autovanje je bilo relativno lako, rekla je Brit, jer ljudi znaju šta je to.“ Ali kada je došla na fakultet, laknulo joj je kada je shvatila da tu već postoji grupica brucoša/kinja koja je prošla kroz slično buđenje kao i ona.

 

Među njima je bio i Ričard Parsons, politički najpotkovaniji član grupe. Odgajan kao devojčica, odrastao je u Orlandu, Floridi, i shvatio da je transrodan u srednjoj školi. Jednog leta, hteo je da ide na kampovanje sa drugom koji je takođe transrodan, ali njegova majka se usprotivila. „Bila je u fazonu, ’Pa, ako kažeš da je on momak, onda ne želim da ideš na kampovanje sa njim’“ seća se on. „Vozili smo se autom i ja sam prosto pukao, ’Pa mislim da sam i ja dečko!’“

 

Posle mnogo prolivenih suza i lupanja vratima, Ričard i njegova majka su se pomirili. Ali kada ga je pitala kako da ga zove, on nije imao pojma. Odabrao je ’Ričard’ iznebuha, a kasnije dodao i srednje ime Metju, jer znači ’dar od Boga’.

 

Kada je stigao na fakultet, već dve godine je povezivao grudi i tako razvio bol u leđima. Na jednom sastanku grupe ispričao je uznemirujuću priču o tome kako je otišao u studentski dom zdravlja zbog utrnulosti, i dobio napad panike pošto je upućen u žensku svlačionicu.

 

Pa ipak, on hvali univerzitet jer nudi rodno-neutralan smeštaj. Medicinski program fakulteta takođe pokriva troškove promene pola, što je umnogome uticalo na njegovu odluku da sledeće godine uđe u taj program.

 

Univerzitet u Pensilvaniji nije oduvek bio ovako liberalan; samo pre 10 godina, LGBT centar (smešten međ kuće u kojima su različita bratstva) skoro da nije ni korišćen. Ali 2010, univerzitet je počeo da se obraća studentima/kinjama čiji su se eseji bavili gej temama. Prošle godine je gej magazin The Advocate uvrstio Pen univerzitet u top 10 trans frendli univerziteta, pored onih liberalnih, kao što je njujorški.

 

Sve više koledža, najviše na severoistoku zemlje, trudi se da odgovori potrebama studenata koji se rodno ne određuju. Prema studiji Campus Pride-a, najmanje 203 studentska doma sada dozvoljavaju transrodnim studentima da za cimere biraju osobe njihovog roda; u 49 postoji proces promene imena i roda u univerzitetskim dokumentima; a 57 pokriva hormonsku terapiju. Decembra meseca, Univerzitet u Ajovi postao je prvi koji je u svoju prijavu za fakultet uveo i polje ’transrodno’.

 

„Pisao sam o svom iskustvu sa jednom drag kraljicom u eseju za prijem na fakultet, i to za sve prestižne fakultete“, rekao je Santjago Kortes, jedan od Penovih studenata. „I bio sam primljen na nekoliko prestižnih – Darmut, Kolumbiju i Pen. Zanimljivo, ne i na Braun.“

 

Ali čak i sve te mere ne mogu da idu u korak sa zahtevima novopridošlih studenata, koji kritikuju nastavni program, kao što su nekada gej aktivisti/kinje radili/e 80ih i 90ih. Umesto da protestuju zbog izostanka gej studija ili manjka predavanja, oni kritikuju postojeće kao uskogrude.

 

Ovi studenti/kinje insistiraju da njihovi identiteti treba da budu zastupljeni u akronimu koji se svakodnevno koristi, i preferiraju ga u odnosu na izraz queer. Kako bilo, zapetljancija LGBTQIA se možda i neće lako primiti. „ U narednih 10, 20 godina, raznorazne kategorije uključene u ovaj akronim biće uobičajene“, profesor Halberstram kaže.

 

Čak i tokom diskusije, studenti/kinje su pomerali i zamagljivali granice politike identiteta.

 

U jednom trenutku, Santjago, kovrdžavi brucoš sa univerziteta Kolumbija, izašao je pred govornicu. On i njegov prijatelj razmišljali su o granicama onoga što nazivaju ’LGBTQ plus’.

 

“Zašto samo pojedina slova dobijaju mesto u punom akronimu?“, pitao je.

 

A onda je krenuo da nabraja listu rodnih identiteta, mnogi od kojih su preuzeti sa Wikipedije. „Imamo svoje lezbejke i gejeve, biseksualce/ke, transeksualce/ke, queer osobe, homoseksualce, aseksualne.“ Udahnuo je, pa nastavio. „Panseksualne, omniseksualne, triseksualne, arodne, birodne, treći pol, transrodne, transvestite, interseksualne, hidžre, poliamorne.“

 

Do kraja, lista su dodati i neopredeljeni, oni koji eksperimentišu, drugi i ljudska bića.

 

Čitavom sobom prolomio se jedan gromki aplauz.

 

Video mozete pogledati OVDE

Prevela: MJ


Izvor: nytimes.com