Ograničenja trans liberalizma - Geten

trans rights"Kada su na vlasti bili Blair i Brown, obično bi se osjećala ljutitom i razočaranom; sada sam bila samo očajna i poražena. Dok sam radila u državnom centru za opću zdravstvenu zaštitu i promatrala kako ga polako smanjuju i rastavljaju, kako se financiranje umjetnosti, potpore za nezaposlene i osobe s invaliditetom, briga za mentalno zdravlje i mreže podrške ženama i LGBT osobama nemilosrdno režu, često bi rekla prijateljicama i prijateljima kako je moj jedini problem s koalicijskom vladom taj da se nikad ne mogu odlučiti kojeg člana parlamenta prezirati više.

Davajući argumente za ukidanje zakona o ljudskim pravima, Theresa May govorila je o "ilegalnom imigrantu koji ne može biti deportiran jer je- ne izmišljam ovo - imao mačku', i oduvijek je bila pri vrhu moje liste omraženih."

- Juliet Jacques, Trans: Memoari 

2011. Juliet Jacques primila je poziv na proslavu pokretanja projekta Uzori u Različitosti (Diversity Role Models) koje se održavalo u engleskom parlamentu, a radilo se o dobrotvornoj organizaciji koja se bavi homo/bi/transfobnim zlostavljanjem u školama. U svojim memoarima TransJacques se prisjeća: "Da smo barem to imali u Oakwoodu, pomislila sam - ali mogu li otići na događanje koje predvodi ministrica vanjskih poslova iz Konzervativne stranke?"

Ova scena obuhvaća paradoks borbe za trans prava koju vode neoliberalne države. Na kraju Jacques pragmatično odlučuje otići, s namjerom da izbjegava gostujuću govornicu - parlamentarnu zastupnicu Theresu May.


Ne smijemo zaboraviti da je trenutak povijesti u kojem živimo, iako proglašen vrhuncem u borbi za trans prava i društveno priznanje, ujedno i trenutak ostvarivanja Thatcheritskog sna. Dok prava kao što su zaštita od zločina iz mržnje i zaštićeno zapošljavanje, zdravstvena zaštita, pravno priznanje roda (iako i dalje ograničeno na binarne rodove u Ujedinjenom Kraljevstvu), uz pozitivnu medijsku reprezentaciju imaju pozitivan učinak na trans živote, trans aktivisti/kinje se bave ovim problemima u doba rodne diskriminacije i rasističke granične politike i nasilja od strane države.

Kakve su implikacije borbe za trans prava unutar ovih okrutnih i diskriminatornih uvjeta?

OVAJ OBLIK TRANS POLITIKE - KOJI SE MOŽE OPISATI KAO 'TRANS LIBERALIZAM' - TVRDI DA SU TRANS PRAVA RJEŠENJE ZA PROBLEME S KOJIMA SU SUOČENE TRANS OSOBE TE DA ĆE NJIHOVO ISPUNJENJE OMOGUĆITI NAŠE SUDJELOVANJE U (ZAPADNJAČKOM) KAPITALISTIČKOM DRUŠTVU; DA JE, UZ PRAVA, POZITIVNA MEDIJSKA REPREZENTACIJA NAJBOLJA METODA ZA PRISVAJANJE CISRODNOG SVIJETA I POBOLJŠANJE POLOŽAJA TRANS TEMA UNUTAR MULTIKULTURALNE RAZLIČITOSTI NAIZGLED JEDNAKOPRAVNOG DRUŠTVA.

Osnova ove 'jednakosti' je fiktivna: neoliberalne države u kojima su ovi zahtjevi postavljeni reproduciraju socioekonomske podjele i u sferama rase, klase, roda, seksualnosti, tjelesne ne/sposobnosti, narodnosti i imigracijskog statusa. Ne propitujući društvene nejednakosti, trans aktivizam se modelirao na 'uspješnim' liberalnim inicijativama za prava homoseksualaca i lezbijki - kao što su trud poduzet od strane Kampanje za ljudska prava u S.A.D.- u i Stonewall u Ujedinjenom Kraljevstvu - i zalaže se za društveno uključenje čija je posljedica isključenje siromašnih.

Ističući borbu za LGBT prava kao politiku privilegiranosti, rad Lise Duggan, Jasbir Puar, Davida Enga, Lauren Berlant, Roberta McRuera i drugih queer teoretičara/ki pruža kritiku queer liberalizma.

NAGLAŠAVAJU KAKO JE SUVREMENO LGBT POLITIČKO PRIZNANJE PRIVILEGIRA PRIVATNOST DOMA I MONOGAMAN PAR, 'UZORNO GRAĐANSTVO', I NUŽNU TJELESNU SPOSOBNOST - PRI ČEMU PONOVNO POTVRĐUJE ODNOSE PRIVATNOG VLASNIŠTVA KOJI OKRUŽUJU SOCIOEKONOMSKI PRIVILEGIRANI SUBJEKT.

No čini se kako ova kritika nije previše utjecala na najvidljivije oblike, kako queer, tako i trans aktivizma koji i dalje koračaju zajedničkim putem politike uvaženosti i asimilacije.

Tomu se suprotstavlja nasilno društveno i materijalno restrukturiranje kapitalizma koje je uslijedilo nakon 2008. godine. Politika štednje je rezultirala povećanom redistribucijom bogatstva u višim klasama, rezovima te privatizacijom državnih djelatnosti.

Rezovi u socijalnoj pomoći, potporama osobama s invaliditetom i nevladinom sektoru najviše utječu na trans i LGBT ljude koji/e su u nepovoljnoj životnoj situaciji: ogromna redukcija pravne pomoći koja pomaže ostvarenju prava koja se zahtijevaju; osjetni porast beskućništva - 25% mladeži bez doma identificira se kao LGBTQ - i privatizacija nedovoljno financiranog državnog zdravstvenog sustava.

Uz transformaciju kvalitativnih i kvantitativnih uvjeta plaćenog rada - uključujući rasno označenu nezaposlenost - i društvenu reprodukciju, takvo sistematsko neulaganje u javnost imalo je dramatičan učinak na mogućnosti i kvalitetu trans života.

Nadalje, uvjetovane mogućnosti koje propagira queer liberalizam sudjeluju u trajnoj reprodukciji rasnih hijerarhija koju provode zapadnjačke neoliberalne države - unutar vlastitih granica kroz propisano policijsko nasilje, industrijaliziran zatvorski sistem, pravnu nepravdu i pritvor imigranata, te izvan granica uništavanjem rasno označenih 'drugih' kroz unosne imperijalističke ratove. Takve akcije su odgovorne za trenutnu krizu Tvrđave Europe, ali će se ponovno predložiti i kao njeno rješenje.

Nasilje od strane države i nepravda prema ljudima nebijelih rasa - posebice nebijelim trans ženama - otkrivaju nedostatnost trans liberalizma koji reflektira politiku queer liberalizma. Svakodnevna rasno označena policijska brutalnost i ubojstva crnaca i crnkinja u Americi, te ubojstva i maltretiranje nebijelih trans žena se nastavljaju i nastavit će biti postavljani u javni fokus putem prosvjeda, blokada i ustanaka. Rasističke policijske taktike zaustavljanja i pretraživanja su postale standardna praksa na ulicama urbanih područja S.A.D.-a i U.K., a meta su im prvenstveno odrasli crnci/kinje, tinejdžeri i djeca.

Nadalje, svjedočimo deportacijama LGBT tražitelja/ica azila, čije pravne žalbe Ministarstvo unutarnjih poslova odbija iz netrpeljivosti, a primjer toga je bifobija u slučaju Aderonke Ronnie Apate. Iako se novi pokreti za oslobođenje crnaca/kinja u Americi, te borbe crnaca/kinja i imigranata/kinja u Europi suprotstavljaju nasilju države, liberalne LGBT organizacije i dalje šute o ovim problemima, dok je trans aktivizam kakav je postojao u trenutku Stonewallske pobune bioborba kako za rodnu, tako i za rasnu slobodu.

Zajednička izjava Kampanje za ljudska prava i Koalicije nebijelih trans osoba proglasila je primjerice nedavna ubojstva trans žena u S.A.D.-u 'nacionalnom krizom'. Ipak, njihovo izvješće i 'Poziv na djelovanje' samo provode daljnju politiku društvenog uključivanja - politički prijedlozi koje u nijednom trenutku izravno ne prozivaju strukturne nejednakosti rase i klase, ili problematiziraju rasnu označenost rodnog nasilja usmjerenog na nebijele trans žene.

DOKLE GOD MNOGE TRANS OSOBE OSTAJU U PODRUČJU LOŠE PLAĆENOG PREKARNOG RADA, SREDNJOKLASNI TRANS LIBERALIZAM ĆE OMOGUĆAVATI USPJEH ONIH TRANS ŽIVOTA KOJI SE UKLAPAJU U RASTUĆE MULTIKULTURALNO DRUŠTVO, U KOJEM POSLOVI PODRAZUMIJEVAJU RAZLIČITOST KAO POŽELJNU A TRANS RADNIKE/ICE KAO VISOKO PRODUKTIVNE SUBJEKTE. I DOK TRANS AKTIVIZAM POSTAJE PROFESIONALNI AKTIVIZAM, NJIME SE HRANI INDUSTRIJA NEVLADINOG SEKTORA U KOJEM ZAHTJEVI FINANCIRANJA MOGU OGRANIČAVATI PRIORITETE I OBLIKE PODRŠKE LGBT LJUDIMA.

Unatoč tomu, borba za preživljavanje, međusobna podrška, humani rad te politika intereskcionalnog feminizma, antikolonijalizma, antikapitalizma i ukidanja zatvora postoji nasuprot postojećeg liberalnog sustava. Radikalni transfeminizam je tako postao nositelj barjaka u borbi koja uviđa da je drugačiji svijet potreban, svijet na kojem se već radi i u kojem se trans životi mogu neometano razvijati.

Ovo je životna praksa koja vidi trans svakodnevicu kao borbu protiv transmizoginije i seksizma, bijele nadmoći i prekarnog rada te uviđa kako je ova borba u samom korijenu ženske trans i queer povijesti. Ovo je politika koja mora razumjeti centralnu važnost antikolonijalne i borbe migranata/kinja te crnačkog oslobođenja u borbi za promjenu u svijetu; da su nebijele trans žene - i naša iskustva - više nego bitne.

OVO JE AKTIVIZAM KOJI RAZUMIJE DA SOLIDARNOST S LJUDIMA S INVALIDITETOM I SEKSUALNIM RADNICAMA/IMA MORA BITI DIO NJEGOVIH TEMELJNIH POSTAVKI; KOJI PODRŽAVA I GRADI SAVEZNIŠTVA S LJUDIMA KOJI SE BORE ZA SIGURNOST I SAMOODREĐENJE U RADNIM UVJETIMA SEKSUALNIH RADNIKA/ICA (OD KOJIH SU MNOGI/E TRANS OSOBE) TE ZA NJIHOVO OSLOBAĐANJE OD POLICIJSKOG MALTRETIRANJA, AKTIVIZAM KOJI STVARA PROSTORE U KOJEM ONI/E KOJI/E SU NA KRAJNJOJ MARGINI DRUŠTVA MOGU ARTIKULIRATI ZNANJE, ISKUSTVO I KREATIVNOST.

Ovo je svjetotvorna praksa koja izražava svježu, politiziranu kulturu dok razvijamo svijest o različitosti trans iskustva, izražena kroz umjetnost, poezijufilm i izvedbu. Ovo su trans politika i praksa koje se suočavaju s izazovima našeg vremena i prozivaju temeljne strukturalne nejednakosti „krivog društva“ unutar kojeg smo, kako Jacques naglašava, zatočeni/e.


Prevela i prilagodila: Veronika Mesić; Izvor: Versovoxfeminae.net