Doktor Džavid Abdelmonejm pokrenuo je eksperiment o rodnoj neutralnosti u obrazovanju, čiji su rezultati prikazani tokom avgusta u novom BBC-jevom dokumentarcu.
Kada je Leni Budevijn otkrila da čeka devojčicu, pripremila je dečiju sobu u kojoj je sve bilo roze boje. A onda, dok je Lili bila beba, oblačila ju je u „roze odeću sa puno karnera.“ Ta odluka je bila nesvesna i nešto što Leni nije dovodila u pitanje, sve do nedavno kada je ćerka počela da je kritikuje. „Pre neki dan sam je nazvala princezom, a ona me je ispravila,“ kaže Leni, koja ima 33 godine. „Skrenuće mi pažnju ukoliko kažem nešto što nije rodno neutralno.“
Lilina iznenadna promena posledica je jednog kontroverznog eksperimenta. Ona je jedno od 23 dece odeljenja iz osnovne škole Lejnsend na ostrvu Vajt, za koje ne postoje razlike u odnošenju među polovima, otud pristup rodne neutralnosti. Cilj je utvrditi da li takav pristup može da ispravi razlike koje nastaju među decom kada su u pitanju njihovo samopouzdanje i sposobnosti. Rezultati se sada prikazuju u novom dvodelnom BBC-jevom dokumentarcu, No More Boys and Girls: Can Our Kids Go Gender Free?
U ovoj emisiji, narator, doktor Džavid Abdelmonejm, uvodi rodno neutralne toalete i ubeđuje roditelje da zaborave na lutke svojih ćerki. Znaci na kojima piše „Devojčice su jake“ i „Dečaci su osećajni i nežni“ okačeni su na zidove učionica, dok su knjige koje govore o pasivnim princezama i agresivnim superherojima izbačene iz upotrebe.
Ovo je jedan provokativan eksperiment u doba kada pitanje roda u detinjstvu postaje kamen spoticanja i kontroverzna tema. Prošle godine je Kerolajn Džordan, predsednica udruženja škola za devojčice, izjavila da nastavnici/e treba da razmotre upotrebu rodno neutralnog jezika, a mnoge škole uvode pravilo o rodno neutralnim školskim uniformama, kao na primer oštro kritikovana škola Hajgejt u severnom Londonu, koja je to uradila prošlog meseca.
Pitanje roda postaje interesantno deci, uz porast broja onih koji se identifikuju drugačije od pola pripisanog im po rođenju ili se rodno ne određuju. Brojke koje je nacionalna zdravstvena služba Britanije NHS izdala u maju ove godine pokazuju da se devojčice duplo više od dečaka obraćaju za pomoć kada su u pitanju rod i rodni identitet, uz 1400 onih kojima je po rođenju pripisan ženski rod a traže usluge službe za pitanja roda, dok je kod dečaka taj broj 616.
U međuvremenu kritičari/ke tvrde da eksperiment potencira pitanja roda na nezdrav način u dobi u kojoj su deca premala da bi se bavila tim pitanjima. Meri Daglas iz konzervativne partije nazvala je čitavu stvar neprikladnom i uvredljivom: „Deca su posebno povodljiva i podložna stavovima odraslih. Čak i samo sugerisati da on ili ona suštinski ne moraju biti dečak i devojčica potencijalno je vrlo štetno.“
Na to doktor Džavid – inače specijalista urgentne medicine – odgovara: „Kao prvo, ovo nema veze sa rodnim identitetom. Drugo, ovde se ne radi o tome da neko želi da utiče na decu na način koji je štetan. Govorimo o BBC-ju. Ja sam lekar. Roditelji i nastavnici dece su uključeni. I na kraju, pogledajte emisiju, a onda ako i dalje tvrdite to – pa onda niste baš bistri.“
Ovaj dokumentarni program zasnovan je na uverenju doktora Džavida da je mozak devojčica i dečaka gotovo identičan. Ovo potvrđuje i profesorka Đina Ripon, neuronaučnica na univerzitetu Aston u Birmingemu, koja tvrdi da odgoj, ne priroda, utiče na to da devojčice vole lutke, a dečaci lego kockice.
„Ono što govorimo je da ukoliko je biologija ista, odakle onda te razlike? A razlika je bilo“ kaže doktor Džavid.
Psihometrijski testovi na početku eksperimenta svakako pokazuju izrazitu podelu. Dečaci pokazuju manju sposobnost da izraze svoje emocije, ali su samouvereniji kada su u pitanju njihove sposobnosti, dok devojčice imaju niže samopouzdanje i umanjenu sposobnost razmišljanja o brojevima i oblicima. Sve sem jedne devojčice smatraju da su dečaci „bolji“ od njih, a njihova samopercepcija uveliko je ograničena na njihov izgled. Jedna učenica, Kara, kaže „devojčice su bolje u lepoti“, dok druga, Tifani, kaže „muškarci su bolji u komandovanju.“ Dečaci su jednako staromodnih mišljenja: mali Lui kaže „devojčice se brinu o detetu, a dečaci se bave kul stvarima“, dok Bredli kaže „muškarci su uspešniji zato što mogu da se bave težim poslovima.“
Kao da smo ponovo u pedesetim godinama prošlog veka. Razredni starešina, Grejem Andre, i direktorka Kerolajn Sajs, priznaju da su šokirani rezultatima – pogotovo jer je Sajs već pokušala da unapredi jednakost u školi razgovorima o inspirativnim ženama i mešovitim sportskim timovima. „Mislila sam da će nam deca biti okej. Međutim, njihovi stavovi su vrlo konzervativni“, priznaje.
Doktor Džavid kaže da nametnute rodne uloge počinju od rođenja sa sveprisutnim „roze za devojčice, plavo za dečake“ čestitkama, a podmuklo se akumuliraju s godinama kroz reklame, igračke, odeću i naše stavove.“
Još jedan učesnik koji je stekao novi uvid je Lilin učitelj Andre, koji se svojim učenicama obraćao sa „dušo“, a dečacima „druže“. Doktor Džavid rekao mu je da prestane da koristi seksističke poštapalice, a ovaj četrdesetpetogodišnjak je i sam priznao da mu se nije dopalo kada je čuo snimak sebe u programu gde koristi ove izraze.
Jedan od najvećih izazova dolazi onda kada doktor Džavid kaže roditeljima da spakuju igračke svoje dece – oduka zbog koje jedna devojčica koja obožava princeze samo što ne zaplače, praćena nevericom majke dečaka koji je uprkos njenim naporima da ne bude tako, završio kao obožavalac igračaka-oružja. Ispostavlja se da doktor Džavid ne preporučuje da se ovih igračaka zauvek reše. „To je bilo malo dramatično za televiziju, a iskreno, nije stvar u oduzimanju igračaka i zabranama, već u ravnoteži.“
Ono što je dovelo do većeg nezadovoljstva je uvođenje uniseks toaleta. Andre je rekao da su roditelji bili nezadovoljni i da je stari sistem otad vraćen. Predstavnik za štampu ovog dokumentarca mu ne dozvoljava da više o tome razgovaramo za sada.
Tri meseca pošto je snimanje u Lejnsendu završeno, Andre, koji sada učenike/ce oslovljava samo imenom, imao je vremena da razmisli o svemu. Sada veruje da je rodna neutralnost „nešto o ćemu treba da razgovaramo na nivou cele države i da je svakako uvedemo u školski program.“
Rizik sa ovim pitanjem je mogućnost kreiranja problema u vezi sa pitanjem roda gde ga trenutno nema. U vezi sa tim, izuzetno samouverena Lili, sada ponosna vlasnica Star Wars lego kompleta, ambicioznija je nego ikad. „Shvatila je da može mnogo više i bude jača,“ kaže Leni. „Mogućnost postojanje rodne neutralnosti u školama mi izgleda pravednije, to je fer prema deci.“
Kritičarima doktor Džavid poručuje: „Ovo ima veze sa pružanjem potunog razvoja deci, tako da mogu da postignu bilo šta što žele. Doveo bih u pitanje bilo koju odraslu i razumnu osobu koja bi tvrdila da nam to nije potrebno.“
Prevod: MJ
Izvor: What happened when a primary school went gender-neutral