Podrška i poziv interseks osobama

Ukoliko ste interseks osoba, imate doživljaj da vaše telo nije određeno karakteristikama samo jednog pola ili želite da pružite podršku interseks osobi/ama iz vašeg okruženja
Post Reply
User avatar
EYA
Site Admin
Posts: 47
Joined: Wed Jan 27, 2016 5:27 pm

Podrška i poziv interseks osobama

Post by EYA » Tue Sep 20, 2016 5:38 pm

Gayten-LGBT pokreće prvo istraživanje o interseks osobama u Srbiji, kao i prvu grupu podrške interseks osobama i osobama iz njihovog najbližeg okruženja.

Image

Istraživanja pokazuju da se svaka dvehiljadita beba rađa kao interseks. Međutim, u Srbiji u ovom trenutku ne postoje podaci o broju interseks osoba, kao ni o njihovim iskustvima i kvalitetu života.

Ukoliko ste interseks osoba, imate doživljaj da vaše telo nije određeno karakteristikama samo jednog pola ili želite da pružite podršku interseks osobi/ama iz vašeg okruženja, pozivamo vas da nam se javite na telefon 011 292 00 67 (radnim danima od 11 do 13 časova), kao i na imejl adresu intersexgayten@gmail.com (subject: interseks podrška).

Na našem vebsajtu možete pronaći više informacija o interseks osobama i njihovim iskustvima:

http://transserbia.org/interseks
http://transserbia.org/resursi/video/52 ... ntersexion
We are not what other people say we are. We are who we know ourselves to be, and we are what we love. Laverne Cox

User avatar
Flora
Posts: 4
Joined: Tue Oct 04, 2016 2:17 pm

Re: Podrška i poziv interseks osobama

Post by Flora » Mon Oct 17, 2016 5:02 pm

Ja sam pronasla transkript, koji je prevela baba Malina, jedne sjajne emisije Opre Vinfri sa interseks osobama:

Interseks (interseksualne osobe i interseksualnost)

Izbor kluba čitalaca za 2007. godinu bila je knjiga Middlesex, Jeffrey-a Eugenides-a, čiji je lik Cal rođen i sa muškim i sa ženskim genitalijama. Nakon što je godinama odgajan kao devojčica, na kraju je shvatio da je on, u stvari, genetski dečak.

Vekovima je društvo nazivalo tu jednu od 2.000 godišnje rođenih osoba, kao što je Cal, hermafroditima. Danas se taj termin smatra uvredljivim, a željeni opis je interseksualna osoba i interseksualnost, pojam koji sadrži najmanje 30 različitih ispoljavanja, kaže dr Alice Dreger sa Nortvesternskog Univerziteta, ekspertkinja za pitanja polnog razvoja.

Šta je interseksualnost?

Katie je studentkinja medicine. Kada je imala 6 godina, otišla je u bolnicu na operaciju kile. Tokom operacije, doktori su otkrili testise, i dijagnostikovali joj sindrom rezistentnosti na androgen. Umesto dva X hromozoma kao devojčica, ona ima X i Y hromozome kao dečak, ali, pošto njeno telo nije reagovalo na hormone, odnosno androgen, što bi je činilo dečakom, njeno se telo razvijalo kao telo devojčice. Ima vaginu, ali ne i matericu. U 14. je počela sa uzimanjem pilula estrogena da bi se razvijala kao i druge devojčice, a u 18 je uklonila testise.
”Za mene je dolazak ovde i učestvovanje u ovom show-u širenje svetla, obrazovanje ljudi i, a nadam se i olakšavanje drugim ženama kao što sam ja da pričaju o ovome”, objašnjava Katie, ”da se ne bi osećale kao da treba da ih bude sramota. I, u stvari, zapravo otkrivanje tog vela tajne koji zaklanja toliko mnogo života.”

Kati kaže da tajnovitost o interseksualnosti stavlja na stub srama roditelje i decu, ali da to ne treba da bude tako. ”Kada sam se vratila iz bolnice počeli su da mi govore pomalo (o mom stanju), što je bila jedna od najboljih odluka koje su doneli. Odlučili su odmah da to neće sakrivati od mene.”

”Otkrili smo joj stvari koje su bile adekvatne njenom uzrastu”, Katie-ina mama Arlene kaže. ”Na primer, šestogodišnjakinji možeš reći da se bebe rađaju iz stomaka, ali i da neke porodice usvajaju decu. Naglašavali smo takve stvari. A kako je vreme prolazilo, govorili smo joj sve više i više o tome.

To što je interseksualna učinilo je Katie srednju školu posebno mučnom. ”Veliki deo adolescencije za devojčice čini prolazak tih rituala dobijanja prvog ciklusa i kupovine prvog brushaltera, kao i zastrašenosti roditelja time, izlazak na prvi sastanak i svih drugih stvari”, priča Katie. ”A ja nisam zapravo radila sve te stvari u isto vreme kada i moje drugarice. Zato sam se, što se toga tiče, osećala jako izolovanom.”

U 18. Katie i njeni roditelji su našli grupu podrške ljudi kao što je ona. ”Našla sam neke stvarno fenomenalne, talentovane, prelepe, pametne žene, koje su bile kao ja. I znate šta? To je nešto što ja imam. Da, imala sam testise, ali to meni ništa ne znači, u smislu kako živim svoj život. To je samo deo mene, a ne cela ja.”

Sada u 22. Katie kaže da neke stvari, kao što su sastanci sa momcima, i dalje mogu da budu zastrašujuće. ”Uvek je veoma strašno pomisliti na nešto kao što je to da se to saopšti nekome sa kim bi trebalo da izađem na sastanak. To je nešto što mi okupira misli i zbog čega budem jako, jako nervozna”, Kati objašnjava. ”Ali, u stvari, imala sam već tri momka. Moj trenutni momak je potpuno fenomenalan. Nijedan od njih nije ni najmanje mario za to. Jedan od njih je, kada sam mu rekla, bio u fazonu, 'OK, a gde želiš da idemo da večeru?'”

Hida kaže da se uvek osećala drugačijom tokom odrastanja. ”Bila sam agresivnija od drugih devojčica ”, priča Hida. ” I stvarno sam se igrala i takmičila više kao dečaci.”

Kada je imala 27, Hida je pročitala članak o interseksualnim osobama i shvatila da to govori o ljudima kao što je ona. Ali njena situacija je drugačija od Katie-ine. Ona ima dva X hromozoma, pa je njeno telo biološki žensko. Ali, takođe, njeno telo proizvodi veće količine testosterona, što je odgovorno za njene muške osobenosti. ”Moj klitoris je dovoljno velik da liči na mali penis”, objašnjava Hida.

Iako Hida kaže da je mogla da se identifikuje sa dečacima na neki način, ona nikada nije želela da bude dečak. ”Nisam bila muškobanjasta na način na koji su mnoge neinterseksualne devojke koje znam bile. Recimo, nikada nisam nosila mušku odeću dok sam odrastala. Išla sam u Katoličku školu i nosila uniformu. Nije mi bio problem da nosim suknju.”

Sada, Hida kaže da može da se oseća i izgleda više kao muškarac ili više kao žena u različitim situacijama.

Kada je rođena, priča Hida, doktori su želeli da izvedu operaciju umanjivanja klitorisa. Ali kaže da je njen otac, doktor iz Kolumbije, to odbio. ”Bio je informisaniji od većine roditelja i odlučio je tako, jer zašto da me seku i otvaraju ako sam zdrava i sve funkcioniše normalno”, kaže Hida. ”Svi znaju da ne treba operisati ako se može pomoći, posebno ne beba.”

Hida objašnjava da je razlog zbog kojeg se oseća udobno u svom interseksualnom telu taj što nikad nije osećala pritisak da odabere neki rod. ”Društvo vas pritiska da izaberete stranu, baš kao što pritiska ljude mešanih rasa da se odluče. Tiger Woods govori o tome. 'Da li si ti u stvari crn ili beo?'”, priča Hida. ”Ja sam i jedno i drugo, i neću da lažem o tome, poričem to ili krijem.”

”Toliko sam srećna što sam interseksualna da se nisam operisala, niti uzimala terapiju hormonima,” objašnjava Hida. ”Nikada ništa ne bih promenila.”

Veći deo svog života Lynnell je živela kao dečak sa imenom Steve. Rođena je sa X i Y muškarca, ali i sa hipospadijom, pojavom pri kojoj penis nije povezan sa mokrovodom, i sa otvorom nalik vagini. ”Ali kako nije bilo i vaginalnog kanala, doktori su zašili otvor i proglasili me bebom dečakom,” objašnjava Lynnell. ”I majka me je odgajala kao dečaka.”

Kao dečak sa imenom Steve, Lynell kaže da je bila veoma nežna i da je više volela da se igra sa lutkama i preskače vijaču nego da se igra ”dečačkih” igara. Zbog toga su je začikavali i ismejavali. Zatim su, u pubertetu, počele da joj rastu grudi. ”Doktor je govorio: ”Ti si dečak.” Moja majka je govorila: ”Ti si dečak” Ali moje telo je govorilo: ”Ne, to nema smisla.”

Kao Steve, Lynnell kaže da se osećala kao žena zatočena u muškom telu. ”Osećala sam se šizofreno. Osećala sam duboko u sebi ovu ličnost koja je umirala da izađe napolje, a spolja je bila fasada koje je samo čekala da nestane.”

Tako je Lynnell pokušala da načini sebe više muškarcem. ”Pokušala sam da se venčam i budem nečiji muž, jer sam mislila da će me to pretvoriti u muškarca,” objašnjava Lynnell. ”Nije upalilo.”

Brak je trajao godinu dana, a zatim je, kaže Lynnell, prošla veoma mračan period. ”Uopšte nisam živela. Bila sam potpuno aseksualna i želela sam samo da umrem.”

Pre četrnaest godina Lynell je smogla hrabrosti da se suoči sa istinom. ”Ne mislim da sam ikada odlučila da počnem da živim kao Lynnell”, priča, ”mislim da sam odlučila da prestanem da živim kao Steve.”

Dr Dreger kaže da je lepeza polnih, rodnih i seksualnih orjentacija široka. Da bi raščistila zbrku, ona objašnjava termine:

”Postoji pitanje pola, koje je biološko – to su muški, ženski i interseksualni. Zatim postoji rod, to su muškarac i žena, a ponekada ljudi to i promene. I onda dolazi seksualna orjentacija, što je nešto drugo - da li nas privlače osobe muškog, ženskog ili oba pola.”

Dr Dreger naglašava da je interseksualnost drugačija od transrodnosti. ”Transrodnost je u vezi sa rodnim identitetom. Kada se neko rodi, bude mu dodeljen rod. Čak i deca koja su interseksualna dobiju rod na rođenju kao dečak ili kao devojčica. Šta je transrodnost, kada osećaš da je rod koji ti je dodeljen nepodesan za tebe. Pa dok odrastaš govoriš: 'Znaš, rekli su mi da sam devojčica, ali sam u stvari dečak 'ili obrnuto.”

Šta treba da rade roditelji ukoliko je njihovo dete rođeno kao interseksualno?

Dr Dreger objašnjava da je važno prvo da sa iskusnim doktorima reše pitanje dodele roda, koje uvažava medicinsko stanje deteta i ne zahteva operaciju, osim ako je neophodna zbog zdravlja deteta. Zatim, roditelji treba da odgajaju dete kao interseksualno. Onda, roditelji interseksualne dece treba da pronađu grupe podrške, kao ona koja je pomogla Katie i njenoj porodici. ”Kada možeš da sretneš nekoga ko je kao ti, drugog roditelja interseksualnog deteta, to stvarno je spasonosno na mnogo načina,” kaže doktorka. ”Raditi sa stručnjacima, ali i shvatiti da postoje stvari u kojima vam stručnjaci ne mogu pomoći, ali drugo ljudsko biće može.”

Dr Dreger kaže da doktori koji operišu decu rođenu sa interseksualnošću rade to u želji da pomognu, jer misle da će im time olakšati muke. ”Oni imaju najbolje namere, u smislu stava prema tome,” kaže doktorka. ”Problem je što operacija, ako nije neophodna, nije najbolji način da se interveniše.”

”Doktori imaju dobre namere, ali oni spekulišu,” kaže Hida, ”Osećam se blagoslovenom. Nikada ne bih bila obična žena, čak ni da mi platite.”

Uopšte, trebalo bi da svi više prihvatamo interseksualne osobe. ”Mnogo puta u našem društvu ljudi budu zaglavljeni u nastojanju da druge učine nalik sebi,” dodaje Oprah.
”Ali ja stvarno mislim da bi naša ljudska vrsta nastavila da se razvija, mi moramo da budemo sposobni da prihvatimo sve ljude.”

Ukoliko ste roditelj koji odgaja interseksualno dete ili dete sa poremećajem seksualnog razvoja, ili ste odrasla osoba sa takvom osobenošću, posetite http://www.oprah.com/index.

Ako ste roditelj koji odgaja interseksualno dete ili dete sa poremećajem polnog razvoja, ili odrasla osoba sa tim osobenostima, možete pronaći korisne informacije na nekom od sledećih linkova.

Da biste saznali više o pitanjima podstaknutim Oprinom emisijom Odrastati interseksualno, molim vas posetite Severnoameričko društvo interseksualnih osoba (Intersex Society of North America). Na sajtu http://www.isna.org možete lako naći mnogo izvora, kao što su predlozi literature i linkovi grupa podrške različitih grupa prema opisu stanja.

Besplatno dostupne kopije Priručnika za roditelje na: http://dsdguidelines.org/.

Više informacija o sindromu rezistentnosti na androgene (Androgen Insensitivity Syndrome) i grupnoj podršci, kao i velikom broju drugih pojava koje utiču na polni razvoj, uključujući i nedostatak 5-alfa reduktaze (5-Alpha Reductase Deficiency), sindrom o kojem se govori u knjizi Middlesex, molim vas posetite američku grupu podrške osobama sa sindromom rezistentnosti na androgene (Androgen Insensitivity Syndrome Support Group) na http://www.aissgusa.org, ili internacionalni sajt britanske grupe na http://www.aissg.org.

Post Reply

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest