Interseks prava: da li svet najzad uviđa njihovu važnost? - Geten

Pionirskim potezom iz prošlog meseca, Čile zahteva da lekari prestanu sa operacijama „normalizacije“ interseks beba, na taj način upuštajući se u borbu sa globalnim, sistemskim, društvenim i kulturnim zlostavljanjem interseks osoba.

„Hirurški pristup zasnivao se na tvrdnji da se ne identifikujem kao žena jer nemam vaginu,“ kaže Mauro Kabral. Nakon odrastanja u Argentini i detinjstva tokom kog je odgajan kao devojčica, sa 14 godina otkriva da nema unutrašnje ženske organe. Iako se oduvek osećao kao muškarac, i dalje se tako oseća, bio je primoran da se podvrgne donjoj operaciji kojom je dobio vaginu.

„Još uvek pokušavam da shvatim šta se desilo i kako da povratim svoj život“, kaže Mauro, sada interseks i trans aktivista i direktor organizacije Gate, Global action for trans equality. „Moje iskustvo je vrlo slično iskustvima onih koji su preživeli mučenje – kada pokušavaju da govore, njihova društva, pa čak i njihove porodice nisu spremni da saslušaju šta se desilo.“

Interseks osobe trpe diskriminaciju zbog biološke različitosti, i mogu se identifikovati kao heteroseksualne, biseksualne i istopolno orijentisane.

Jedna u 2000 osoba smatra da je koncept rodne binarnosti (ideja o postojanju samo dva roda, muškog i ženskog) jako problematičan. Istraživanja su potvrdila da se između 0,05 i 1,7 procenata svetske populacije rađa sa interseks karakteristikama – karakteristike biološkog pola koje nisu u skladu sa tipičnim predstavama o muškarcima i ženama. Gorepomenuta procena slična je procentu postojanja riđih osoba, pa ipak su interseks osobe mnogo manje vidljive.

Postoji najmanje 40 vrsta interseks varijacija, od genetskih, hromozomskih, anatomskih i hormonskih. U zemljama sa pristupom zapadnjačkoj vrsti zdravstvene zaštite, ustaljena je praksa podvrgavanja interseks dece medicinskim intervencijama kako bi njihova tela bila u skladu sa muško/ženskom idejom binarnosti, a posledice takvog pristupa su izuzetno štetne, kako se pokazalo.


Prošlog meseca najavljena je pionirska direktiva o interseks pravima od strane čileanske vlade. Ministarstvo zdravlja izdalo je preporuke da se prestane sa operacijama „normalizacije“ na interseks deci. Čile je jedna od dve zemlje na celom svetu, koja je kreirala formalne preporuke koje imaju za cilj da spreče ove medicinske intervencije. Druga zemlja je Malta, koja je prva aprila 2015. godine zakonom zabranila ovakve operacije.

Kao slovo I u akronimu LGBTI, interseks osobe se često svrstavaju u krovne kampanje za prava koja se tiču seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Ali aktivisti/kinje žele da naglase razliku: interseks osobe trpe diskriminaciju zbog bioloških razlika, i mogu biti heteroseksualne, biseksualne i istopolne orijentacije. Takođe, i one mogu proći kroz proces tranzicije.

Godoy PeñaNedavni napredak u Čileu, na mestu gde praktično nije postojao interseks pokret, od izuzetne je važnosti. Kamilo Godoj Penja, dvadesetšestogodišnji aktivista za ljudska prava iz Čilea, koji je bio glavni zagovornik novih preporuka nije interseks, ali je „strastveni branitelj ljudskih prava“. On kaže da u Čileu, zemlji koja je bila diktatura 17 godina, reč „mučenje“ ima veliku moć. „Kada kažete da bi ovakav tretman pod patronatom države mogao biti mučenje, to je jako ozbiljna stvar.“

Godoj Penja poziva aktiviste/kinje za ljudska prava širom sveta da prate primer Čilea, i da pozovu svoja ministarstva zdravlja da izdaju preporuke kojima bi pomogli interseks osobama. „Ove preporuke predstavljaju najviši standard ljudskih prava,“ kaže.

Dokazi da su standarne medicinske intervencije razvijene u SAD pedesetih godina prošlog veka – operacije na bebama ili deci, hormonski tretman i briga da se deca pridržavaju rodnih normi -  izuzetno štetne, motivisale su apel za nov, drugačiji pristup interseks deci.

„U mnogim slučajevima ove intervencije su iste kao one kod genitalnog sakaćenja devojčica, smanjenja klitorisa i ostalih oblika skraćenja klitorisa – kao i drugih intervencija na dečacima takođe,“ kaže interseks aktivista i predsednik Organisation Intersex International Australia, Morgan Karpenter. „Tu se očigledno radi o kršenju ljudskih prava. Tu je fokus na genitalijama, umesto da bude na nama kao osobama.“

U seoskim ili siromašnijim zajednicama gde operacije nisu opcija, diskriminacija se javlja u drugim brutalno nasilnim oblicima. Prema Džulijusu Kagavi, izvršnom direktoru SIPD Uganda, organizacije koja se bori za prava interseks osoba, „U mnogim afričkim zemljama, tradicionalni način nošenja sa onim što se tamo smatra „abnormalnostima“ seksualnosti je tišina – i odagnavanje istih kroz različite vrste tradicionalnih rituala, što je često podrazumevalo i ubijanje interseks novorođenčadi.“

Ova stigma pristutna je na čitavom kontinentu. U ruralnom Malindiju, Kenija, sedamnaestogodišnji Muhad Išmail rođen je sa muškim i ženskim genitalijama. Odgojen je kao devojčica, ali se uvek osećao i identifikovao kao dečak, što njegova porodica nije mogla da prihvati. Decembra prošle godine, grupa muškaraca, za koje se pretpostavlja da su unajmljeni od strane njegovog ujaka, odsekla mu je penis. Muhad je preminuo od posledica povreda.

Kagava kaže da se u poređenju sa prikupljanjem sredstava za borbu protiv homofobije ili decu vojnike u Africi, „pokazuje potpuna nezainteresovanost prema po život opasnim genitalnim sakaćenjem i infanticidom koje interseks deca trpe.“

Intersex activistsHvatanjem u koštac sa sistemskim, društvenim i kulturnim zlostavljanjem interseks osoba, globalni pokret za interseks prava ima pred sobom izuzetno tešku borbu. Ne samo da je to vrlo slabo finansiran pokret, već postoji i nedostatak znanja i razumevanja na globalnom nivou; visoki komesar za ljudska prava Ujedinjenih nacija Zeid Rad al Husein je čak priznao da je znao vrlo malo o interseks osobama pre nego što je počeo da vrši svoju dužnost. Kabral smatra da „nije stvar u tome da interseks osobe ne govore o sebi, već da ih osobe koje nisu interseks ne slušaju.“

Međutim, izgleda da i ovo počinje da se menja. „Interseks pokret se konsolidovao i ojačao, interseks glasovi se dižu, a interseks osobe bore za svoja prava,“ kaže kostarikanska interseks aktivistkinja Nataša Himenez. „To će doprineti širenju sličnih inicijativa širom sveta.“

Vesnici nade su tu. U Ugandi, Kagava kaže da su neke lokalne vođe nakon njihovog angažmana pokazale više razumevanja za probleme interseks osoba. I u Latinskoj Americi stvari se menjaju – 2013. formirana je interseks organizacija Brujula Intersexual, koja pruža informacije od pomoći na španskom. Prošle godine su Ujedinjene nacije objavile izveštaj u kom osuđuju nasilje nad interseks osobama, a septembra 2015. Ujedinjene nacije su zasedale po prvi put kako bi se razgovaralo o interseks pravima.

„Interseks aktivizam se fokusira na budućnost,“ kaže Kabral. „Ne možemo mnogo toga da promenimo u svojim životima, ali želimo da sprečimo da se iste stvari koje smo mi preživeli, dešavaju drugim ljudima. Nadam se potpunom priznavanju interseks pitanja kao pitanja ljudskih prava. Želimo da verujemo da je moguće da kada jednom kažete istinu, ljudi počinju da reaguju etički na ono što govorite.“

Prevod: MJ
Izvor: Is the world finally waking up to intersex rights?