Rođen interseks: Nakon više od 20 godina Erin se konačno ugodno oseća u svojoj koži - Geten

Često se izražavaju u skladu s rodom kojem osjećaju da pripadaju, a ne onim koji im je dodijeljen po rođenju, za igru biraju djecu roda s kojim se poistovjećuju ili igračke koje nisu tipične za njihov “pripisani” rod. Ponekad pružaju otpor prema konvencionalnim normama, posebice kad je riječ o odijevanju u strogo žensku odnosno mušku odjeću i slično. To su samo neke od karakteristika koje se već u najranijoj dobi mogu prepoznati kod transrodnih osoba. Odnosno, kako laici često neprecizno kažu, kod osoba “rođenih u pogrešnom tijelu”. 
Sve te karakteristike od najranijeg djetinjstva pokazivao je i Erin V., 25-godišnji Bjelovarčanin koji posljednjih nekoliko godina živi u Zagrebu. Rođen je kao interseks osoba, no to će doznati tek dvadesetak godina kasnije. Sva fizička obilježja kod Erina upućivala su na to da su njegovi roditelji, nakon sina, dobili i djevojčicu. No, Erin se nikada nije tako osjećao.


Kriza identiteta

- Od malih nogu govorio sam o sebi u muškom rodu. Mojima doma to je bilo simpatično i nisu mi to zabranjivali. Tek kad sam krenuo u školu, upozorili su me kako bih trebao pripaziti na izražavanje zbog okoline. Na početku sam pružao otpor, no s vremenom sam prihvatio ponašanje koje se od mene očekivalo. No, i dalje se nisam osjećao kao djevojčica – priča nam Erin, sa smiješkom se prisjećajući kako je kao dijete od braće “krao” autiće i puške, a njima pokušavao podvaliti lutke koje bi dobivao za rođendane i slične prigode. Bezbrižno djetinjstvo se, dodaje, zakompliciralo krajem osnovne škole, kada počinje doživljavati ozbiljne krize identiteta i sve jasnije shvaćati kako se ne osjeća nimalo ugodno u ulozi koju mu je društvo stalno nametalo.
- I danas se jako dobro sjećam škole u prirodi u Novom Vinodolskom i mučnih odlazaka na plažu. Bilo mi se užasno teško pomiriti sa činjenicom da tamo na sebi moram imati ženski kupaći kostim – prisjeća se naš sugovornik, dodajući kako je kriza kulminirala nakon što je upisao srednju Pomorsku školu u Bakru, gdje je završio u razredu punom mladića.
- Bio sam jedino žensko među njima i osjećao sam se užasno loše. Sve što sam želio bilo je samo da budem poput njih – kaže Erin, koji se nakon godinu i pol dana zbog zdravstvenih problema vraća u Bjelovar. O ovdašnjoj srednjoj školi nastavlja se družiti uglavnom s djevojkama koje su mu, priznaje, bile velika podrška u krizama koje su uslijedile. Njima je prvima priznao kako voli djevojke, a kasnije je s time morao suočiti i roditelje.

Nepotrebni strahovi

- Bilo me užasno strah i nisam znao kako im pristupiti i reći što mi je na srcu. Dugo sam to odgađao, a kad sam se konačno odvažio, shvatio sam da sam se bojao bez razloga. Mama mi je rekla da je oduvijek znala da volim djevojke, no bojala se kako će okolina na to reagirati. Tata je isto to super prihvatio. Bilo je to za mene veliko olakšanje – priča nam Erin. U to vrijeme, dodaje, nije znao gotovo ništa o transrodnim i interseks osobama, o čemu se počeo informirati prije nekoliko godina, nakon što se s djevojkom odselio u Zagreb. Što je više proučavao tu temu, bilo mu je jasnije kako se može prepoznati u opisima transrodnih osoba. Suočavanje sa činjenom da je i sam transrodan značilo je novu krizu u njegovu životu.

- Kad sam shvatio da je to to, da sam ja čitav život zapravo trans muškarac, opet sam se našao u situaciji da s tim moram suočiti svoje bližnje. Opet sam bio u velikom strahu kako im to reći, i opet se pokazalo kako sam se bojao bez razloga. Svi su to odlično prihvatili. I moja djevojka, s kojom sam tada bio u vezi duže vrijeme, i moja obitelj i prijatelji. Kada sam shvatio da imam njihovu podršku, sa srca mi je pao veliki kamen – kaže Erin koji se u međuvremenu aktivirao u Trans Aid-u, Udruzi za promicanje i zaštitu prava trans, inter i rodno varijantnih osoba. Prošle godine oprostio se sa svojim ženskim imenom i službeno postao Erin, a pokrenuo je i postupak promjene oznake pola u svim službenim dokumentima. Prije toga je sklopio i životno partnerstvo s dugogodišnjom djevojkom.
- Sad konačno živim kao muško, što sam oduvijek i bio. Trenutno sam na početku postupka promjene oznake spola koji podrazumijeva razgovor s psihologom i psihijatrom. Ukoliko oni transrodoj osobi daju pozitivno mišljenje, ona može odabrati tzv. život u drugom identitetu. Oni koji i fizički žele promijeniti pol, moraju i kod endokrinologa, čeka ih hormonska terapija i, potencijalno, operativni zahvati. Ja o tome još ne razmišljam intenzivno, idem korak po korak – kaže Erin koji je danas spreman sasvim otvoreno s drugima podijeliti detalje o svojoj životnoj borbi i konačnoj pobjedi. O svemu je prvi put javno progovorio u proljeće prošle godine, a reakcije su bile uglavnom pozitivne.


U redu je biti ja

- Bilo je i onih manje ugodnih situacija, poput one kad su me neki klinci prepoznali u tramvaju te počeli komentirati kako sam ja “onaj koji nije ni muško, ni žensko”. Ostao sam smiren, iako me to pogodilo. No, srećom, bilo je puno više pozitivnih reakcija. Otkako sam se autovao javilo mi se jako puno ljudi koji prolaze isto ono što sam i ja prolazio. Drago mi je ako sam nekome uspio pomoći savjetom, dati mu do znanja da je u redu osjećati se tako. Sjećam se trenutka kad sam sâm to u potpunosti spoznao. Bilo je to u veljači prošle godine kada sam sudjelovao na kongresu interseks osoba u Danskoj. Ondje su bili ljudi iz cijeloga svijeta, ljudi poput mene. Tada sam prvi put u životu pomislio kako je u redu biti ja – zaključuje Erin.


Brojne varijacije interseksualnosti

Interseks osobe su osobe koje se rađaju s varijacijama koje nisu karakteristične isključivo za jedan pol, s one su mnogobrojne i vrlo individualne. Kod pojedinaca je teško utvrditi pol već pri rođenju zbog netipičnih genitalija, kod ponekih ljudi obilježja postaju vidljiva tek u pubertetu, dok je kod nekih interseksualnost moguće utvrditi samo posebnim liječničkim pretragama. Slično je bilo i s Erinom.
- Nisam rođen s vanjskim fizičkim obilježjima muškog spola, no čitav život patio sam od određenih hormonalnih poremećaja zbog kojih su mi liječnici prepisivali i hormonalne terapije. Tek nedavno je u mojem slučaju posebnim pretragama potvrđeno kako sam interseks osoba – kaže Erin. Iako Trans Aid, udruga u kojoj radi, osigurava pomoć i za interseks osobe, Erin otkriva kako do sada nije upoznao niti jednu iz Hrvatske, s obzirom da u udrugu dolaze uglavnom transrodne osobe. A da ih ima, može se zaključiti i iz službenih podataka UN-a, prema kojima je 1,7 posto osoba u svijetu interseks.


U martu u Zagrebu prvi Balkanski Trans Inter Marš

Erin je danas zaposlen u Trans Aid-u, Udruzi za promicanje i zaštitu prava trans, inter i rodno varijantnih osoba. Znanstvena istraživanja pokazala su kako se na 2000 djece jedno rodi s nekim od interspolnih obilježja. Puno je više transrodnih osoba, a za sve njih u Trans Aid-u djeluju savjetovališta.
- Ljudima nudimo mogućnosti grupne, ali i individualne terapije, a kroz savjetovališta je samo prošle godine prošlo 200-tinjak transrodnih osoba. K tome, Nacionalno zdravstveno vijeće je od 2014. do svibnja prošle godine pozitivno riješilo 73 zahtjeva, od kojih se osam odnosi na promjenu spola, a 65 na život u drugom identitetu. Riječ je o temi koja je još uvijek tabu, ne samo kod nas u Hrvatskoj, nego i vani. Stoga u Trans Aidu provodimo aktivnosti uz pomoć kojih nastojimo popularizirati ovo pitanje i olakšati situaciju transrodnim osobama – kaže Erin. Jedna od takvih aktivnosti jest i Transpozij koji svake godine na nekoliko dana okuplja velik broj trans, inter i rodno varijantnih osoba s Balkana. U sklopu tog događanja ove godine, 30. ožujka, u Zagrebu će biti održan prvi Balkanski Trans Inter Marš na koji će stići brojni gosti iz drugih europskih zemalja.

Veze s Bjelovarom

U Bjelovar danas Erin rijetko dolazi. Iako većina njegovih prijatelja i poznanika zna njegovu životnu priču, još uvijek pomalo zazire od reakcija male bjelovarske sredine.
- U Bjelovaru sam se bojao biti to što jesam, a sve se počelo mijenjati mojim odlaskom u Zagreb. Ovo je ipak veća sredina u kojoj ljudi lakše prihvaćaju različitosti. No, za Bjelovar će me uvijek vezati obitelj, moji prijatelji koji su mi kroz život bili velika podrška i s kojima sam i danas u kontaktu – kaže Erin.

Razgovarali: Slavica Trgovac Martan i Vedran Cindrić 

Izvor: bjelovarac.hr