Kvir studije: Klinička kultura i ’sistem pola/roda’; Društvena istorija medicinskih interpretacija interseks stanja - Geten

U okviru onlajn kursa Kvir studija, u subotu 27. 6. od 14 časova možete pratiti predavanje Predraga Šarčevića o društvenoj istoriji medicinskih interpretacija interseks stanja.

„Da li nam je uistinu potreban istinski pol?” – pita se Mišel Fuko u svom poznatom uvodu za američko izdanje memoara Erkuline Barben, francuskog „hermafrodita” iz XIX veka. Na to pitanje, nastavlja Fuko, „[m]oderna zapadna društva su, sa istrajnošćust koja se graniči s tvrdoglavošću, odgovarala potvrdno”. Pa ipak, takav zahtev je, bar kada je reč o osobama koje bismo danas svrstali u kategoriju „interseks”, relativno novijeg datuma, budući da je vekovima bilo „samo po sebi razumljivo” da hermafroditi imaju dva pola (sex), a problem se, zapravo, postavljao (i rešavao) na nivou roda (gender). Tako, na primer, u Srednjem veku se svima onima kod kojih su anatomske karakteristike oba pola bile naporedo prisutne medicinski i pravno dodeljivala oznaka „hermafrodit”, ali se i u takvim slučajevima očekivalo da oni koji daju ime detetu prilikom krštenja odrede koji će „pol” ono zadržati, pri čemu se preporučivalo da se izbabere pol za koji se činilo da je „snažniji” ili „življi”. Hermafroditi su, međutim, kasnije tokom života mogli slobodno da izaberu da li žele da i dalje pripadaju tom polu, ili bi radije da pripadaju onom drugom, uz obavezu „da ne bi smeli opet da ga menjaju, tj. da pol za koji su se opredelili zadrže do kraja života, pod pretnjom da bi, u suprotnom slučaju, bili proglašeni za sodomite”. Do poznatih srednjevekovnih i renesansnih osuda hermafrodita dolazilo je upravo zbog narušavanja tog tabua reverzibilnosti, odnosno zbog promene izbora rodne kategorije, a ne zbog anatomske pomešanosti polova.

Moderni odnos prema interseksualnosti je potpuno drugačiji. Pre svega, polje ekspertize se iz pravne i religijske preseljava u medicinsku sferu, a ključni razvoj, kako u pogledu endokrinoloških i hirurških znanja, tako i u pogledu konceptualizacije bolesti i tehnika lečenja, odvija se počev od pedesetih i šezdesetih godina XX veka. Sve do nedavno, među medicinskim stručnjacima bio je neupitan tretman koji se zasnivao na ranom hirurškom (re)konstruisanju interseksualnih tela, kao što je bio neupitan i credo koji je formulisao psiholog Džon Mani, a koji se zasnivao na dva postulata: prvo, da su sva ljudska bića psihoseksualno neutralna prilikom rođenja, i drugo, da „zdrav” psihoseksualni razvoj zavisi od „normalnog” izgleda genitalija. Od ovog, slobodno se može reći „ideološkog” nasleđa, savremena medicina se još uvek nije u potpunosti emancipovala, bez obzira na veliki broj objavljenih istraživanja koja relativizuju ili osporavaju opravdanost kliničke prakse utemeljene na Manijevim preporukama, počev od paradigmatskog slučaja Dejvida Rajmera, poznatijeg u literaturi kao „slučaj Džon/Džoana”.

Savremene problematizacije i pristupi fenomenu interseksualnosti u velikoj meri su povezani sa tzv. Čikaškim konsenzusom (2005/06) i promenom medicinske nomenklature, kao i preporučenim modifikacijama u protokolima lečenja, kojima se „klasični”, odnosno Manijev model (koji Alis Dreger naziva „model usmeren na prikrivanje”), konfrontira sa modelom tretmana usmerenog na pacijente. No, pomenute promene nisu u svim domenima donele očekivane rezultate, štaviše, izazvale su mnogobrojne nove kontroverze, kako u krugu samih medicinskih stručnjaka, tako, i još više, u redovima istraživača i teoretičara iz humanističkih disciplina, kao i među interseks aktivistima i drugim zagovornicima prava interseks osoba. Jedan od eklatantnih primera je sam zvanični naziv za interseks stanja – DSD, tj. Disorders of Sex Development (Poremećaji polnog razvoja), koji protivnici patologizacije interseks osoba čitaju kao Differences of Sex Development (Razlike u polnom razvoju).

Metaforički rečeno, plovidba glavnim tokom, ali i mnogobrojnim rukavcima ljudske seksualnosti i dihotomnog sistema pola/roda, često nas stavlja u poziciju Dženlija Aja, zemaljskog putnika-istraživača iz poznatog književnog ciklusa Ursule Legvin, koji je na imaginarnoj planeti Geten neprestano trpeo kako biološki, tako i kulturni šok „kao muškarac među ljudskim bićima koja su pet šestina vremena provodila kao hermafroditski srednji rod”.

Predrag Šarčević diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Odeljenju za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Bio je rukovodilac programa etnologije u Istraživačkoj stanici Petnica. Od 2001. godine zaposlen je na Trećem programu Radio Beograda (RTS), a od 2006. obavlja dužnost glavnog i odgovornog urednika tog programa i istoimenog naučnog časopisa. Saradnik je NVO Geten i XY-Spectrum. Bavi se istraživačkim radom u polju studija pola i roda i istorije seksualnosti.

Izlaganja su otvorena za javnost. Učešće možete prijaviti na mail Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. kako biste dobili detaljne najave predavanja, kao i informacije o izlagačima i izlagačicama.

Predavanje možete pratiti na ovom linku.