Moje interseks telo: više od predmeta fascinacije i deformacije koju treba „popraviti“ - Geten

interseksOperacije koje sa na bebama i deci sa neodređenim genitalijama vrše da bi im se pripisao pol, a koje su čisto kozmetičke prirode, mogu da ostave strašne, dugotrajne posledice. Kako ultrazvučni pregledi embriona danas postaju uobičajeni, za očekivati je da će varijacije poput 5 alfa reduktaze potpuno nestati iz genetskog potencijala.

Pre nekoliko godina producirala sam i režirala autobiografski dokumentarac „Orhideje: moja interseks avantura“, koji se bavi mojom životnom pričom, odnosno tim kako izgleda odrastanje jedne interseks osobe. Interseks se odnosi na osobe sa kombinacijom muških i ženskih bioloških polnih karakteristika, a stanje je takođe poznato kao poremećaj polnog razvoja ili hermafroditizam.

Iako se generalno smatra pejorativnim izrazom, neke osobe unutar interseks zajednice povratile su ovu reč i koriste je, uprkos tome što je hermafroditizam izraz koji je tehnički netačan kada se koristi u kontekstu ljudi, jer mi ne možemo da se razmnožavamo sami, bili muškarci ili žene.

Roditi se kao interseks nije bilo toliko loše samo po sebi, ali nisam mogla da se otrgnem sveprisutnom utisku da sam bila izuzetno drugačija, i to ne u nekom dobrom smislu. Ovi negativni utisci imali su veliki uticaj na moje samopoštovanje, a dolazili su sa različitih strana – od moje porodice, lekara pa čak i medija.

Kasnije, kada sam odrasla i počela da se bavim dokumentarnim filmom, pozabavila sam se reprezentacijom osoba sa interseks varijacijama u medijima, i od toga je kasnije nastala moja doktorska teza. Otkrila sam, da ukoliko se uopšte pominjemo, da smo oduvek bili prisutni u književnosti, popularnoj kulturi i medijima kao predmeti fascinacije, gađenja i uzbuđenja.

Nedavne priče u vestima o Guevedočes (što se prevodi kao „penis sa 12 godina“ prema BBC-ju), osvetljavaju neke od mojih pitanja, a koja se tiču predstava koje se mlađim generacijma osoba sa interseks varijacijama pružaju. I dok sam sigurna da priča doktora Majkla Mozlija o deci koja žive u Salinasu, Dominikanska Republika, emitovana u okviru serije kanala BBC2 „Countdown to Life – the extraordinary making of you“, nastoji da bude pažljiva, nazivanje varijacije 5 alfa reduktaze nekih medijskih kuća koje su izveštavale o ovom dokumentarcu „poremećajem“, i karakterisanje dece kao „začuđujuće“ i „abnormalne“ je patologizujuće i predstavlja pokušaj da se prikažu kao nešto „egzotično“. Jasno mi je da je čak i samim interseks osobama teško da pronađu prave reči kada govore o sebi, ali ovakav okvir mora da se promeni, kako bi naša različitost mogla da bude prihvaćena kao nešto prirodno.

Da razjasnim, interseksualnost nije česta pojava, ali nije ni tako retka kako se misli – učestalost je 1 ili 2 osobe na svakih 100. Zapravo, sada se smatra da sva ljudska bića počinju kao interseks (tokom razvoja u materici), pre nego što se obično razviju ka muškom ili ženskom fenotipu. Moje „stanje“, nazvano sindrom androgenske nesenzitivnosti (AIS), znači da iako imam muške polne hromozome i gonade, po rođeju sam izgledala kao devojčica.

To ne znači da je moja varijacija promakla drugima. Dijagnoza mi je postavljena kada sam imala 5 godina, ali istinu o svom telu sam saznala tek mnogo kasnije. Kada mi je bilo 17 godina, objašnjen mi je sindrom androgenske nesenzitivnosti i hirurškim putem su mi odstranjeni testisi. Pre toga sam znala tek ponešto, ali sam bila sigurna da se razlikujem od svojih vršnjaka, posebno tokom adolescencije, i osećala sam se jako usamljeno. Sigurna sam da bih sve prihvatila lakše i osećala se mnogo bolje sama sa sobom da sam ranije bila upoznata sa onim što mi se dešava.



Danas se medicina koristi hirurgijom i hormonskom terapijom kako bi drastično promenila bilo šta što se ne uklapa u predstave o kompletnoj muškosti ili ženstvenosti. Operacije koje sa na bebama i deci sa neodređenim genitalijama vrše da bi im se pripisao pol, a koje su čisto kozmetičke prirode, mogu da ostave strašne, dugotrajne posledice. Interseks zagovaranje i aktivizam doprineli su tome da su mnogi/e lekari/ke i bolnice preispitale svoje protokole u smislu intervencija, a u nekim zemljama su čak doveli do uvođenja moratorijuma na genitalne operacije na bebama i deci.

Godine 2013, Ujedinjene nacije su osudile normalizaciju operacija na deci sa interseks varijacijama u Specijalnom izveštaju o torturi, i nazvale ih okrutnom, nehumanom i degradirajućom praksom. Međutim, još uvek postoji rizik od našeg brisanja. Pošto dostupnost ultrazvučnih pregleda embriona raste, možemo da očekujemo da će varijacije poput 5 alfa reduktaze postepeno nestati iz genetskog potencijala.

Moram da se pitam zašto kao društvo odabiramo ovakav put, koji se po meni ne razlikuje od budućnosti koja je opisana u naučno-fantastičnom filmu „Gattaca“ iz 1997.

Jedna stvar zbog koje sam htela da ispričam svoju priču u dokumentarcu i javno se autujem kao interseks osoba, je moja želja da promenim predstave o interseksualnosti i pokažem kako se naši životi mnogo ne razlikuju od života drugih. Posebno sam htela da stvorim pozitivan okvir za mlade ljude sa interseks varijacijama, jer ne želim da prolaze kroz ono što sam ja proživela. Morala sam da krijem od drugih ko sam, i bila sam u stalnom strahu da ću biti isključena zbog toga što sam čudovište i nakaza, kako sam verovala.

Tokom života, uvek sma bila zdrava i fizički aktivna; mogla sam da se obrazujem, formiram romantične odnose i porodicu, i da doprinesem razvoju svoje zajednice. Svi mi želimo da pronađemo svoje potencijale i da budemo priznati kao osobe. Mnogima od nas, najveći problemi nisu to šta lekari i naučnici imaju da otkriju ili kažu o našim telima, već stid, stigma i tajnovitost koje moramo da trpimo svakodnevno.

Smatram da mediji moraju da pokušaju da opišu osobe sa interseks varijacijama i njihova tela kao nešto više od medicinske misterije ili neverovatne anomalije, i počnu da promovišu etičke diskusije i kritičko preispitivanje toga šta znači biti neprirodan, drugačiji i odbačen i prezren.

Dr Fibi Hart je nagrađivana scenaristkinja, režiserka i producentkinja filma „Orhideje: moja interseks avantura“, i predavačica filmskih studija na Tehnološkom univerzitetu u Kvinslendu.

Prevod: MJ
Izvor: www.independent.co.uk