Narativi o homofobiji i internalizovana opresija (osvrt na istraživanje) - Geten

U svom čuvenom delu Priroda predrasuda[1], Olport je primetio, pišući o pripadnicima manjinskih grupa, da pošto niko ne može ostati indiferentan na maltretman i očekivanja drugih, očekivano je da će se kod pripadnika grupa koje su izložene ismevanju, potcenjivanju, ponižavanju i diskriminaciji razviti neke ego odbrane napravivši je razliku između onih koje su usmerene na izvor diskriminacije i onih koje su usmerene ka unutra ‒ na samu osobu. U ovom drugom slučaju, identifikacija sa dominantnom grupom vodi samomržnji i osećaju stida/srama zbog „posedovanja" karakteristike prezrene grupe, kao i odbojnosti prema ostalim članovima grupe koji „poseduju" tu karakteristiku (Allport, 1954).

Narativi o homofobiji i internalizovana opresija TEKST

Međutim, u istraživanjima fenomena različitih stereotipa /predrasuda i njihove internalizacije dugo je prevladavao individualistički fokus psihologije u kome je ostajala zanemarena činjenica da se oni uvek odvijaju u širem društvenom kontekstu te obuhvataju procese koji nadilaze pojedince. Kultura i društvo, sa svojom strukturom, dominantnim ideologijama, jezikom i diskursima, predstavljaju kontekst u kome se odvija razvoj svakog pojedinca. Razvoj uma neraskidivo je vezan za dostupna kulturna sredstva koja posreduju i oblikuju njegovo funkcionisanje. U tom smislu, formiranje i razvoj identiteta možemo razumeti kao stalnu dinamičku tenziju između individue, društva i socijalnih/kulturnih/istorijskih procesa u kojima se ona odvija. Osoba prisvaja postojeće reči, jezik i forme diskursa dok konstruiše sopstvenu, ideološki posredovanu, perspektivu sveta. Identitet se, stoga, ne može definisati pojmovima individualnih karakteristika i kvaliteta, već uvek predstavlja funkciju dijaloga i odigravanja identiteta korišćenjem određenog seta dostupnih kulturnih oruđa i sredstava, kao i (re)pozicioniranjem sebe u odnosu na reči, jezik i diskurse drugih.

Ovo je izrazito važno za razumevanje fenomena internalizovane opresije/homofobije. Centralni aspekti ovog fenomena nisu set unutrašnjih, dubokih, nepromenjivih psiholoških kvaliteta, karakteristika i atributa već specifičan set dispozicija povezanih sa određenim formama posredujućih aktivnosti koje služe kreiranju relacionog identiteta, a prenose opresivne poruke i skripte. Kako opresivne tako i privilegujuće poruke dolaze iz mnoštva izvora i imaju najrazličitije forme, a obeležene su ideologijama dominantne kulture. Internalizovana opresija je fundamentalno dijaloški i socio-kulturni fenomen (a ne samo psihološki) baziran na društvenim interakcijama i socijalnoj strukturi moći. U tom smislu, važno je razumeti ideologije koje su osobi dostupne u određenom socio-istorijskom kontekstu, i predstavljaju kulturno sredstvo za oblikovanje identiteta.

Istraživanje „Homofobija i internalizovana homofobija", koje ima za cilj utvrđivanje sličnosti i razlika u usvajanju i reprodukovanju homofobičnih stavova kod heteroseksualnih i homoseksualnih osoba te razumevanje motiva koji stoje u osnovi homofobije i internalizovane homofobije, obuhvata upravo identifikaciju deljenih društvenih znanja i narativa o homoseksualnosti. Metodološki inovativnim pristupom, u kome se odgovori LGB i heteroseksualnih ispitanika nisu analizirali i prikazivali odvojeno već jedni uz druge, sjajno je ilustrovano postojanje deljenog društvenog znanja kada je u pitanju seksualna orijentacija. Bez obzira na to što su se ispitanici razlikovali u stepenu njihovog prihvatanja, činjenica da neke LGB osobe usvajaju dominantna ideološka stanovišta ukazuje na snagu ovih deljenih narativa.

Kvalitativna orijentacija istraživanja omogućila je detaljniji uvid u sadržaj homofobičnih stavova i narativa. Ovo je izrazito važno zbog toga što omogućava i osmišljavanje različitih koncepata kreiranja otpora. Na primer, kampanje LGBT nevladinih organizacija se mogu specifičnije prilagoditi našem društvenom kontekstu i direktnije odgovoriti na postojeća pogrešna uverenja (a ovo istraživanje nam kazuje i koja konkretno). Drugo, iako nije imalo za cilj, u istraživanju su identifikovani i neki od uspešnih načina menjanja predrasuda (postavljanje dodatnih pitanja tokom intervjua navodilo je ispitanike na dodatna razmišljanja i donekle menjalo njihove stavove). Kako ovo nije bio fokus istraživanja, ne možemo znati u kom intenzitetu i koliko često je dolazilo do ovakvih promena, pa ovo svakako predstavlja zanimljivu osnovu za neka dalja istraživanja.

Mnogi dobijeni nalazi se slažu sa onima iz drugih istraživanja (pozitivniji stavovi prema LGB osobama kod žena, veća distanca za bliže odnose, više zbunjenosti u vezi sa transrodnim identitetima itd.) Zanimljivo je ukazati na nalaz da je zajedničko za sve ispitanike, bez obzira na seksualnu orijentaciju, percepcija heteroseksualnih i LGB osoba kao članova jasno razgraničenih grupa nejednakih svojstava i pozicija. Kako navode autorke, „ključna razlika je u onome gde se vide razlozi za ove nejednakosti. Kod onih sa manje ili više izraženim negativnim odnosom prema homoseksualnosti, postoji sklonost da se pripadnici LGB populacije vide mnogo sličnijim međusobno nego što oni objektivno jesu, uz uspostavljanje seksualne orijentacije kao njihove ključne (ako ne i jedine) karakteristike i redukcije na nju čitavog identiteta LGB osobe. Nejednakost se tu percipira kao logična posledica reakcije društva na devijaciju. Za razliku od toga, osobe kod kojih nije izražena homofobija, seksualnu orijentaciju LGB osoba vide kao jednu od varijacija ljudske seksualnosti s kojima se osoba rađa, a društvenu nejednakost LGB osoba kao posledicu većinskog negativnog odnosa prema homoseksualnosti i istovremeno opravdavanje te nejednakosti. Takođe, njih generalno karakteriše diferenciraniji pristup LGB osobama u smislu naklonosti ili nenaklonosti koja se vidi kao rezultat kvaliteta interakcije i ličnih karakteristika individue, a ne posledica nekog intrinzičnog svojstva svih LGB osoba". Pored toga što nam govori nešto o inherentnim svojstvima predrasuda, ovaj nalaz dodatno upućuje na jedan od puteva njihovog menjanja. Razvijanje i nuđenje narativa kojima se umanjuju razlike između LGB i heteroseksualnih osoba (naglašavanjem veće varijabilnosti unutar grupe nego između grupa), uz one kojima se relativizuje važnost jednog identiteta (seksualne orijentacije) u odnosu na sve druge koje osoba ima, kao i objašnjenja koja eventualne razlike pripisuje opresivnom i homofobičnom kontekstu u kome LGB osobe odrastaju i žive, predstavljaju dodatni plodan okvir za dalja istraživanja o mogućnostima menjanja predrasuda.

Kada je u pitanju rad sa internalizovanom homofobijom, svakako joj se ne može pristupiti kao isključivo individualnom fenomenu jer je konstantno snažno podržavana dominantnim opresivnim društvenim ideologijama i narativima. Internalizacija opresije (homofobije) zapravo predstavlja posredovan (kroz reči, jezik, diskurse i ideologije) dijaloški fenomen u kome veliku ulogu igraju moć, privilegovanost, autoritet, pristup društvenim i kulturnim resursima (itd.) odn. politika. Mnoge tradicionalne forme savetovanja i psihoterapije imaju izrazito individualan fokus koji u slučaju internalizovane opresije bilo koje vrste može pojačati osećanje krivice i bespomoćnosti jer su zanemarena strukturna i šira kulturna ograničenja opresivnih dominirajućih diskursa kao i ograničena uloga pojedinca u mogućnostima njihove promene. Mogućnost promene i otpora definicijama realnosti koje su socijalno konstruisane tada leži u njihovom osvešćivanju, prilici da se oni verbalizuju, pružanju mogućnosti da se nejasne ideje i utisci dovedu u kontekst (jezika) u kome je moguće o njima misliti na strukturisan način. Eksplicirani, oni postaju osnov za dalji rad, osnaživanje, otpor i re-kreiranje ličnih narativa te vraćaju kontrolu pojedincu i predstavljaju početni korak u razvoju kritičke/emancipatorne svesti. Stoga su za rad na individualnoj promeni takođe neophodni izvori i uvidi u zajednička deljena znanja koja ovo istraživanje opisuje.

Najveći kvalitet ovog istraživanja svakako predstavlja opsežnost ispitivanja homofobičnih stereotipa i predrasuda u mnogobrojnim aspektima života i predstavljanje kompleksnosti njihovog ispoljavanja. Dodatno, analize odgovora odražavaju izrazitu osetljivost na suptilna ispoljavanja predrasuda i narativnog tretiranja Drugih u kontekstu mnoštva savremenih relevantnih teorijskih koncepata. Prikazano istraživanje stoga predstavlja važno svedočanstvo o sadržaju homofobičnih stavova našeg društva u ovom trenutku i predstavlja dobar osnov i inspiraciju za dalja istraživanja o ovoj temi.

Istraživanje možete pročitati ovde.

Ovde možete preuzeti integralnu verziju istraživanja u elektronskom formatu

[1] Allport, G. W. (1954/1979). The nature of prejudice. Cambridge, MA: Perseus Books.