Queer osobe protiv jednakosti - Geten

AEBook3I suosnivač Rajan Konrad i Nair kažu da su nakon nastupa u javnosti primili pretnje smrću od strane gej osoba koje podržavaju brak. Po mišljenju kolektiva Against Equality (skraćeno AE, Protiv jednakosti), došlo je do promena u mejnstrim gej agendi. Pošto se više ne bave širim socijalnim pitanjima, grupe poput Human Rights campaign (HRC) i National Gay and Lesbian Task Force, umesto toga okreću se pripadnicima LGBT zajednice koji/e su najmanje pogođeni/e diskriminacijom.

Rad ovog kolektiva (skraćeno AE), usmeren je ka stvaranju političke i intelektualne klime koja odgovara na tri jednostavna zahteva: „…To koliko ljudi vrede ne treba da bude određeno njhovim bračnim statusom, vojska ne treba da bude delilac pravde i socijalne mobilnosti, te da iz zatvora treba pustiti one čija krhka, ali potentna egzistencija dovodi sam kapitalizam u pitanje.“

Njihovo ime i poruka nisu baš najbolje prihvaćeni od strane mnogih u LGBT aktivističkom miljeu, iako je Jasmin Nair, jedna od članica AE, izjavila da su njihove poruke često pogrešno interpretirane. „Kada je u pitanju diskriminacija na poslu, na primer, ono što bi trebalo da je bitno, nije toliko vaš identitet, koliko vaše mesto radnika/ce.“

„Situacija nije takva da se sada mi borimo jedni protiv drugih,“ Nair razjašnjava odnos koji imaju sa grupama kao što je HRC. „Oni imaju jednu priču, a mi drugu, dakle svako ima svoju poruku.“ Ali, politika kolektiva Against Equality usmerena protiv gej braka dovela je do nekih problema. Jednom prilikom, kolega sa fakulteta pozvao je grupu da dođe i govori, ali student/kinje nisu to dozvolili/e. „Stvar je u tome da se ljudi osećaju ugroženo zbog onoga što zagovramo, i ne žele ni da diskutuju o tome, ne žele debatu o jednakosti i tome šta ona zapravo predstavlja.“ I suosnivač Rajan Konrad i Nair kažu da su nakon nastupa u javnosti primili pretnje smrću od strane gej osoba koje podržavaju brak.

Problemi kolektiva Against Equality sa širim LGBT pokretom dolaze od promene u agendi mejnstrim dela pokreta. Prema Nair, LGBT aktivizam 80ih bio je fokusiran na pitanja koja su donosila dobrobit većem delu društva – kao što je zdrastvena zaštita za sve. Ali 90ih, grupe kao što je HRC, napuštaju pitanje socijalne jednakosti zarad pitanja bračne jednakosti. Nova gej agenda, kako Nair kaže, bila je „Osobe koje su u braku su zapravo one koje treba da imaju pristup nečemu tako bitnom kao što je zdravstvena zaštita.“

„Čim je izglasan (istopolni) brak, mnoge kompanije su tada mogle da svojim zaposlenima kažu, ‘Pošto sada možete da se venčavate, više ne moramo da priznajemo registrovano partnerstvo’, ako je to način na koji dobijate osiguranje,“ kaže Nair. Ona tvrdi da bi istopolni brak regulisan od strane države mogao da natera one koji nužno ne jure za titulom ‘venčan/a’ da naprave korak ka ovom neželjenom obavezivanju. To ne znači da su svi/e koji se venčavaju zli, niti da ljudi ne treba da stupau u brak – naš argument je da država nema prava da tako bitne beneficije vezuje za brak,” kaže Nair.

Ali jednakost po pitanju braka nije jedino LGBT pitanje koje brine kolektiv Against Equality. Zakon u vezi sa zločinom iz mržnje, koncept koji je prvi put razvijen 60ih kako bi predupredio nalet nasilja usmeren ka manjinama, takođe je mesto razdora. Kolektiv se ne slaže sa proširenjem zakonodavstva kada je u pitanju zločin iz mržnje, jer veruju da će to uticati na jačanje zatvorskog industrijskog kompleksa, i često se inače koristi protiv manjina kao sredstvo za povećanje zatvorskih kazni.

Poslednjih godina, grupe kao što su HRC i National Lesbian and Gay Task Force rade na proširivanju zakonodavstva vezanog za zločin iz mržnje, uključujući tu i dopune zakona u vezi sa zločinom iz mržnje (Matthew Shepard and James Byrd, Jr. Hate Crimes Prevention Act koji je Kongres izglasao i koji je ušao u zakon 2009).

HRC s druge strane, i za razliku od poruke grupe AE, tvrdi da borba za zakon Metju Šeparda i državno zakonodavstvo kada je u pitanju zločin iz mržnje, doprinosi prevenciji diskriminacije: „Svi zločini iz mržnje su strašni. Ono što je jedinstveno u vezi sa zločinom iz mržnje je da on šalju poruku određenoj zajednici da nije bezbedna ili prihvaćena,“ kaže Sara Vorbelou iz HRC-a. „Uvek je bolje nositi se sa zločinom na lokalnom nivou, a da federalni nivo bude nešto čemu se pribegava na kraju.“

Godine 2008. projekat protiv nasilja u državi Virdžinija (the Virginia Anti-Violence Project), u jednom od svojih izveštaja kaže da je otprilike polovina svih LGBT osoba u Virdžiniji u nekom trenutku bila žrtva nasilja i maltretiranja, na osnovu stvarne ili pretpostavljene seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. „Тužna istina je da LGBT osobe iz Virdžinije takođe imaju ograničen pristup kompetentnim resursima i mnogi smatraju da policija nema sluha za njihove žalbe i pritužbe,“ kaže Kevin Klej iz Equality Virginia, organizacije koja je ustanovila projekat za suzbijanje nasilja 2007.

nair-1

Ali Nair i AE smatraju da zakonodavstvo koje se tiče zločina iz mržnje nužno ne smanjuje broj nasilnih, LGBT ili rasno fokusiranih zločina, i  da ono zapravo postaje instrument kojim se koriste policija i zakonodavni sistem kako bi progonile manjinske zajednice, dakle, iste one zajednice koje bi trebalo da štite. Isto tako, AE smatra da manjinske grupe bivaju prečesto optuživane za zločine iz mržnje, iako nacionalni FBI brojke pokazuju da je rasa najčešći razlog za zločin iz mržnje – sa 61% od 4 943 slučajeva na rasnoj osnovi počinjenih protiv rasnih manjina.

FBI priznaje da se prijavljivanje zločina iz mržnje radi dobrovoljno od strane agencija, i to je poznata mana. Isto tako, AE smatra da obojene zajednice, koje imaju manje poverenja u policiju, ili neće prijaviti zločin iz mržnje koji su pretprpeli, ili će policija zanemariti njihov slučaj, odnosno neće ga tretirati kao zločin iz mržnje.

Nair ukazuje na to da je američki zatvorski sistem pretrpan zatvorenicima/ama iz obojenih zajednica, i takođe dodaje da njena organizacija smatra da se zakonski sistem koristi optužbom zbog zločina iz mržnje kao pretnjom protiv obojenih zajednica. „Samo ta činjenica donosi im više priznanja ili više nagodbi”, kaže ona.

Ono što njih interesuje pored brojki, je i dalje jedan alternativni sistem pritvaranju. „Umesto da se zapitaju zašto imamo porast nasilja, oni prosto trpaju sve te ljude u zatvor,“ kaže Nair. „Ne trebaju nam duže kazne, potrebne su nam mere zajednice koje ljudima pružaju mogućnost da budu aktivni na drugi način.“

Nekoliko članova/ica AE ima iskustva sa radom u zatvorskom industrijskom kompleksu. Nair, pored rada sa AE, radi i u čikaškoj queer i radikalnoj aktivističkoj organizaciji, Gender JUST.

Jedan od njihovih projekata je rad sa obojenim queer i trans mladima i pomoć u dobijanju pristupa i korišćenju čikaškog gej centra Center on Halsted (COH).Gender JUST prijavljuje da su mladi često meta obezbeđenja ovog centra, da ih maltretiraju i zovu policiju da interveniše. Prema Nair, ova hapšenja su posledica intervenisanja stanovnika i privatnika tog dela grada, koji ne žele da se obojeni queer mladi ‘muvaju tuda’.

Rajan Konrad, još jedan član kolektiva AE, imao je direktnog iskustva  sa zatvorskim sistemom. Proveo je 3 dana u zatvoru i 6 godina u borbi ptotiv zakona zbog hapšenja  tokom anti-FTAA protesta 2003 ( Free Trade Area of the Americas – ugovor o eliminaciji ili smanjenju prepreka u trgovini između svih država obe Amerike, izuzev Kube). Tokom tog perioda, Konrad je volontirao u queer i trans drop-in centru za mlade u centralnom delu Mejna i radio 3 godine sa mladim osobama u okviru programa za promociju mentalnog zdravlja. Primetio je izuzetno veliki broj queer i trans mladih osoba koje bivaju usisani u zatvorski sistem.

nair2

Ova iskustva motivisala su kolektiv da proizvede antologiju „Zatvori vas neće zaštititi“, treći i poslednji deo „Against Equality“ trilogije. Ostala izdanja iz edicije, „Queer kritika gej braka“ i „Ne tražite da učestvujete u njihovim ratovima“, promišljaju nade za jedan drugačiji „queer i radikalan svet“. Rasprostranjenost i zloupotrebe zatvorskog industrijskog kompleksa takođe su kritikovane u jednoj zbirci eseja.

Knjige je izdao kolektiv Against Equality i distribuiraju se preko njihovog vebsajta i putem izdavačke kuće AK Press. Kolektiv se finansira od prodaje knjiga i svi članovi/ce su volonteri/ke.

Džon Henri
Vebsajt kolektiva: againstequality.org

Prevod: MJ
izvor: gayrva.com