Ja sam transrodna osoba i ne opterećujem se tim da li smo „rođeni takvi“ - nemojte ni vi - Geten

Opsednutost pitanjem identiteta je posao vašeg terapeuta. Umesto da se fokusiramo na to zašto su ljudi transrodni, hajde da se zajednički borimo protiv predrasuda.

Prošle nedelje se navršilo sedam godina od kako je Ledi Gaga izdala svoj treći album „Takvi smo rođeni“. Istoimeni singl sa albuma snimljen je s namerom da postane zaštitna himna njene velike LGBTQ baze fanova. U pesmi je nespretno poručila: „Bez obzira da li živimo gej, strejt, bi, lezbejski, transrodni život – ja sam na pravom putu, rođena da opstanem”.

Ali Gagina moderna kvir himna je verovatno korak u pogrešnom smeru: naslov i centralna poruka pesme pokušavaju da milenijalcima prodaju samopouzdanje koje počiva na identitetu koji je podarilo proviđenje, a u stvari je fluidnost, seksualna i rodna, zaštitni znak pomenute generacije.

Narativ „rođen/a takva“ nastavlja da pruža utehu nekim ljudima. Prošlonedeljna studija objavljena u Belgiji sugeriše da su mozgovi trans osoba, uključujući i mozgove transrodne dece, sličniji mozgovima članova rodne grupe sa kojom se identifikuju, nego mozgovima članova grupe sa kojom dele polne karakteristike na rođenju.

Komentatori bez iskustva u nauci umeju da budu napadno revnosni u izvođenju sopstvenih zaključaka iz kompleksnih studija, što ni ovaj put nije bio izuzetak. Nije prošlo mnogo vremena pre nego što su se pojavile tvrdnje da je ova spekulativna studija navodno obelodanila da „skener mozga može da otkrije nečiji istinski rodni identitet“ i da su „transrodne osobe rođene takve.“

Međutim, nije tačno da je baš to otkriveno. Što se mene tiče, često sam iznenađena i besna zbog optužbi da samo zato što sam trans žena podržavam ideologiju ili agendu koja veruje u „roze i plave mozgove“, ili u urođene rodne identitete koji postoje nezavisno od društva i kulture. Ne verujem u takve stvari i podržavam feministkinje i feministe kada odbijaju da koriste opasnu ideju da ugnjetavanje žena i kvir osoba ima biološku, a ne društvenu osnovu.

Na primer, nedovoljan broj žena u IT sektoru posledica je stereotipa i pretpostavki koje odvraćaju žene od angažmana u tom sektoru. Slično, većinu nasilnih zločina počine muškarci – ne zato što su prirodno nasilni, već zbog toga što je maskulinitet kulturološki ideal koji može da podstakne, pa čak i nagradi agresivno ponašanje i nasilje.

U stvari, ukoliko malo bolje pogledamo, prošlonedeljna studija svedoči o nečemu što je bliže mom stanovištu: o neuroplastičnosti. Mozak je prilagodljiv i način na koji se razvija je određen interakcijom dva procesa: načina na koji mi tumačimo sebe i načina na koji se drugi odnose prema nama. Moguće je da naši mozgovi nauče da razvijaju određene obrasce funkcionisanja u skladu sa rodnim očekivanjima i normama sveta u kom živimo. Drugim rečima, biološka osnova identiteta i sopstva je komplikovana i raznovrsna baš kao što su različiti svi ljudi koji žive na ovoj planeti. Ko bi rekao?

Poznajem trans osobe koje se ne slažu sa ovim i veruju da je rodni identitet urođen. Poštujem ovo mišljenje, ali se ne slažem. Ključna reč ovde je „poštujem“. Možete reći da sam radikalna, ali zašto je važno odakle potiče vaš istinski pojam o sebi? Ne interesuje me da li sam rođena trans ili sam takva postala. „Transrodni identitet“ je mahom zapadnjački, dvadesetovekovni pojam koji govori o raznolikosti rodnog identiteta i pokriva veoma širok spektar. Ono što je važno je da li život trans osobe koja je otvorena u vezi sa svojim identitetom u našem društvu obezbeđuje mogućnosti za srećan život, ili je osuđuje na život u  bedi.

Privlačno je verovati da je nečiji rodni identitet nepromenljiva osobina sa kojom se rađamo. Kada sam imala 11 godina, skoro svakog dana sam trpela uvrede zbog toga što sam hodala i pričala „kao devojčica“ ili „kao gej“. Insinuacije da sam imala mogućnost izbora doživljavala sam kao osuđivanje žrtve. Sa trideset godina ljudi mi i dalje skoro svakog dana na društvenim mrežama govore da sam izabrala da budem trans samo zbog toga da bih privukla pažnju, zbog toga što sam u suštini zbunjeni gej muškarac, zbog toga što sam luda ili zbog toga što sam seksualno nastrana.

Pod pritiskom takvog neprijateljstva, zahtev da se neprestano pravdate postaje veoma zamoran. Iskustvo mi kaže da će vas neki ljudi ostaviti na miru ukoliko se zadovolje saznanjem da je trans (ili bilo koji drugi LGBTQ identitet) posledica loše sreće ili prokletstva, a ne nešto što biste ikada izabrali i s čim tako sebično provocirate druge. Pa ipak, čim zadovoljite jednu zadrtu osobu, podstaknete bespotrebnu mržnju druge. Ovaj proces je u suštini deprimirajuć i pre je zaplašeno pregovaranje s ugnjetavačem, nego pozitivno potvrđivanje identiteta.

Zatim tu su trans deca i disforija. Živimo u vreme kada ljudi koji nikada nisu spoznali agoniju života sa rodnom disforijom drže besedu i izazivaju moralnu paniku o razlozima zbog kojih deca i njihove porodice zahtevaju medicinski tretman. Izgleda da je skriveni motiv većine ovih komentara odbacivanje bazičnog prihvatanja transrodnih osoba, da ne govorimo o materijalnoj i političkoj podršci.

Takođe, tu je i jedna vrsta reaktivnog pritiska na roditelje i aktiviste/kinje (koji se boje da će trans deca biti dalje stigmatizovana) da se bave tim zašto se deca uopšte tako osećaju. Ne treba da osećaju tu vrstu pritiska. Zdravstvena zaštita za trans osobe organizovana je kako i treba da bude: tako da uzme u obzir svaki slučaj pojedinačno, obraćajući pažnju na to šta konkretno ljudsko biće ima da kaže, šta kažu njegovi najbliži, kao i šta kažu stručnjaci.

Nasuprot ovome, odrasle trans osobe bi trebalo da imaju potpunu slobodu u odlučivanju o pitanjima ličnosti i tela. Izražavajući ovu slobodu, ja sebe nazivam trans ženom. „Trans“ i „žena“ su široki pojomovi i koncepcije roda koje mi stoje na raspolaganju da najpribližnije opišem sebe u vremenu i kulturnom miljeu u kome živim. Nijedan od ovih termina me ne opisuje u potpunosti, zbog toga što je rod reduktivan pojam koji uvek ograničava prostor za izražavanje individualnosti. Međutim, ispunjavanje tog prostora, opisivanje sebe na taj način, korišćenje zamenica ženskog roda i estrogena koji feminizuje moj izgled čini moj život podnošljivim. Opet, ne umem da objasnim zbog čega. Možete da mi skenirate mozak, ali ja mislim da je bolje da se zajednički suprotstavimo predrasudama i ignorisanju. Ne morate da znate svaki kutak moje duše. Obuzetost sitnim detaljima identiteta najbolje je ostaviti za kancelariju terapeuta ili noćne tvitove – politike bi trebalo da se tiču delovanja.

Ne brinite o „zašto“, delujte konkretno. Koje su konkretne posledice kada osoba živi svoj trans identitet u transfobičnom društvu? Još uvek su to najčešće nasilje, predrasude i diskriminacija. Ledi Gaga je poručila trans ljudima da su „rođeni da opstanu“. Nasuprot tome, na sreću ili na nesreću, izgleda da naš opstanak zavisi od podrške i solidarnosti drugih. Dakle, hoćete li nam ih pružiti?

Prevod: M. Sinđić
Izvor: I’m trans, and I don’t care if we were ‘born this way’. Neither should you