Većina trans osoba u sedmoj godini života prvi put razmišlja o svom rodu, tj. dovodi ga u pitanje, kažu naučnici.
U istraživanju objavljenom 16. marta u časopisu za medicinu JAMA Open Network, autori/ke utvrđuju da tri četvrtine trans muškaraca i žena doživi svoje prvo iskustvo s rodnim neskladom do 7. godine.
U istraživanju koje se smatra prvim te vrste – u kom se razmatraju i istražuju godine kada se rodni nesklad prvi put javlja kod trans osoba, autori/ke kažu da bi njihovo istraživanje trebalo da pomogne roditeljima da slušaju svoju mladu trans decu.
„Roditeljima bi ova saznanja trebalo da pruže neku vrstu ohrabrenja da je ono što vide kod svoje dece prirodno, da to nije „faza“, kako su to neki objašnjavali,“ koautor istraživanja Moris Garsija, urolog u Medicinskom centru Sedars-Sinai u Los Anđelesu, izjavio je za UPI.
I ako mi kao roditelji i društvo reagujemo negativno ili neodgovorno na ono kroz šta ova deca prolaze, to može imati dugotrajne posledice.“
Ovim istraživanjem je takođe utvrđeno da je u proseku trans osobama potrebno između 22 i 27 godina od trenutka kada prvi put osete rodni nesklad do trenutka kada se autuju kao trans i započnu društvenu tranziciju.
Istraživači/ce iz Medicinskog centra Sedars Sinai u Kaliforiniji i sa Univerziteta Kalifornije, zaključuju da njihovi nalazi podržavaju argument za pružanje rodno afirmativne nege mladim trans osobama s rodnom disforijom, na osnovu toga što ona unapređuje kvalitet života i smanjuje dugotrajne troškove zdravstvene zaštite.
„Da budemo veoma precizni, mi ne predlažemo, niti preporučujemo da sva deca koja imaju neke uvide ili osećanja u vezi s rodnim neskladom treba da se podvrgnu hormonskoj terapiji ili operacijama kojima će potvrditi svoj rod,“ kaže Garsija.
„Međutim, ono što naša saznanja pokazuju je to da je rodni nesklad jednako prirodna stvar kao i cisrodnost, i da treba da pružimo podršku mladim ljudima koji kroz ovo prolaze.
„To što su neki odrasli iz našeg istraživanja čekali godinama pre nego što su krenuli s procedurama potvrde roda, znači da su trpeli nepotrebnu patnju.“
Sto pedeset pet trans žena, u proseku 41 godine starosti, i 55 trans muškaraca, s prosekom godina 35, učestvovali su u ovom istraživanju. Naučnici su im postavljali pitanja o njihovim najranijim sećanjima, godinama kada su prvi put iskusili rodnu disforiju i godine kada su na osnovu svojih uvida u rodni nesklad započeli društvenu tranziciju.
Oko pola trans osoba iz istraživanja bile su osobe bele rase i osobe koje nisu latinoameričkog porekla, a polovina je imala nedavnog ili tekućeg iskustva s depresijom. Sedam procenata trans žena bile su HIV pozitivne.
Prosečne godine za „najranija opšta sećanja“ i godine kada su prvi put iskusili rodnu disforiju bile su 4,7 i 6,2 za trans muškarce, i 4,5 i 6,7 za trans žene.
Sve u svemu, 73 procenta trans žena i 78 procenata trans muškaraca iz istraživanja, prvi put su iskusili rodni nesklad pre sedmog rođendana.
Istraživanjem je takođe utvrđeno da su trans muškarci i žene živeli u proseku 22,9 i 27, 1 godinu, s netretiranim rodnim neskladom, pre nego što su započeli nehiruršku tranziciju.
Prepoznajući ograničenja ovog istraživanja, koja uključuju i to da su u isto bile uključene samo trans osobe koje žele operacije potvrde roda, a osobe koje se rodno ne određuju nisu, autori/ke istraživanja zaključuju: „Kada uzmemo u obzir da su godine života provedene s bilo kojim stanjem kojem nije posvećena pažnja povezane sa morbiditetom i smanjenim kvalitetom života, onda je veliki broj godina provedenih sa rodnim neskladom i morbiditetom koji se s njim dovodi u vezu frapantan.
„Ovaj ogroman kumulativan teret predstavlja veliku podršku argumentu za rano pružanje nege u kod rodnog nesklada, savetovanje, i edukaciju o opcijama za tranziciju, i za primaoce nege i njihove roditelje ili staratelje.
Dokazano je da nega u vezi sa rodnom tranzicijom temeljno unapređuje kvalitet života trans osoba i smanjuje troškove zdravstvene zaštite.“
Prevela MJ