Ženski muževi – zaboravljeni fenomen 19. stoljeća - Geten

deborah sampson

Slučaj Deborah Sampson (1760. - 1827.) koja se tijekom Američkog rata za neovisnost 17 mjeseci borila u odori muškarca, pod imenom Robert Shurtlieff, povjesničarima je dugo bio izolirani primjer ženskog angažmana tijekom ratnih zbivanja. No fenomenu žena koje su se tijekom 19. stoljeća u SAD-u i Velikoj Britaniji ne samo oblačile u muškarce već i svoj javni život djelomično živjele predstavljajući se muškim identitetom, povjesničari i istraživači su tek nedavno dali pažnju i smjestili u ga u aktualne okvire rasprava o rodu i rodnom identitetu.

Kao glavni izvor istraživačima poslužili su novinski isječci koji su puni izvještaja o ženama koje se javno predstavljaju kao muškarci. Sarah Nicolazzo s kalifornijskog Sveučilišta tvrdi da su priče o ženama s muškim identitetima bile jako popularne već na početku 19. stoljeća što se jasno može vidjeti po prisutnosti motiva u romanima, pričama, pamfletima,… Iako se radi o fikcionalnom okviru, popularnost motiva jasno govori o horizontu očekivanja tadašnje publike koja je u njima prije svega prepoznavala individualnu hrabrost i prkos društvenim normama.

james abigail allenJedan od bolje dokumentiranih slučajeva jest onaj Jamesa Walkera koji je u 1836. u Journal of Commerce predstavljen kao "žena pronađena u pijanom stanju na ulici, odjevena u mušku odjeću". Dan nakon uhićenja, u postaju je došla "pristojno odjevena žena" tvrdeći da je James Walker njezin suprug. Pred sucem James Walker otkriva pravo ime, George Moore Wilson (George je u Engleskoj bilo i žensko ime). Navodi da je prvo pobjegla u Škotsku gdje je radila u tvornici, preodjevena u muškarca, a potom je susrela i svoju buduću suprugu, Elizu Cummings, s kojom je otišla živjeti u Quebec. Svojoj supruzi ubrzo je otkrila svoj biološki spol, no u izvještaju stoji da su, usprkos tome, "živjele petnaest godina kao muž i žena", a "tajnu o suprugovom spolu" su sačuvale čak i od oca Elize Cummings koji je nekoliko godina živio s njima.

James (Abigail) Allen, iz londonske publikacije "An Authentic Narrative of the Extraordinary Career of James Allen, the Female Husband", 1828. (Foto: npr.org)

Priče koje su tada punile novinske stupce danas se smještaju u kontekst rodnih identiteta

lucy-lobdellU tisku tog doba nalaze se mnogi slični izvještaji. Tako je u New Yorku u Spirit of the Times 1938. predstavljena priča o supruzi koja je "slučajno otkrila ženski spol svog supruga" nakon 14 godina braka. Tu je i pustolovna priča o Lucy Ann Lobdell (1829.-1879.) koja je mlada pobjegla od muža, potom je živjela kao lovac preodjevena u muškarca da bi se vratila se u društvo, nakratko opet živjela kao žena, da bi u konačnici usvojila ime Joseph Lobdell. Veći dio života provela je lutajući i bježeći od policije, a registrirana su dva pokušaja sklapanja braka sa ženama koji nisu uspjeli jer je otkriven njezin spol.

Priče koje su tada punile novinske stupce (s neizostavnim faktorom senzacionalizma) danas se polako smještaju u kontekst rodnih identiteta. Povjesničarka Stephanie Coontz podsjetila je da se ne treba toliko čuditi fenomenu "ženskih muževa" jer tada je brak bilo relativno jednostavno registrirati te da vlasti nisu provjeravale ako su se supružnici ponašali i izgledali kao muž i žena. Strože kontrole bračnog statusa uveden su nakon Američkog građanskog rata, a zanimljivo je i da se tek u 20. stoljeću nakon seksualnih revolucija, kad je seksualni identitet postojao sve važniji, počelo isključivije gledati na žensku istospolnu privlačnost. Afektivnost među ženama mogla je u 19. stoljeću proći mnogo neopaženije, smatra Coontz.

Na temelju dostupnih materijala, Nicolazzo je iznijela nekoliko hipoteza o tzv. "ženskim muževima". Smatra da su njihove supruge svjesno koristile vokabular heteroseksualnog braka u svrhu stjecanja društvenog statusa, iako bismo danas taj odnos nazvali lezbijskim. Zatim, ne postoje jasni dokazi da su sve žene 19. stoljeća u SAD-u smatrale anatomiju glavnim kriterijem za odabir muža. Jednako tako, moguće je da su smatrale da njihovi ženski muževi spadaju u zasebnu rodnu kategoriju, za koju danas nemamo ekvivalenta. O stupnju fizičke bliskosti među supružnicima može se, u nedostatku dokaza, samo spekulirati.


Izvor: http://www.crol.hr/index.php/kultura/6540-zenski-muzevi-zaboravljeni-fenomen-19-stoljeca