Pol promenilo oko 160 Srba - Geten

vesti2U poslednjih 20 godina oko 160 Srba promenilo je pol. Transseksualna hirurgija u Srbiji ima visok rejting u svetskim medicinskim okvirima, a pored naših sugrađana, svake godine ovde se operiše i oko 20 stranaca.
Prema rečima urologa Miroslava Đorđevića, koji od 1992. učestvuje u timu koji u Beogradu obavlja operacije promene pola, niko se na ovaj potez ne odlučuje iz hira. Transseksualizam je, naime, prepoznatljiva bolest s kojom se ljudi rađaju.

"Osobe koje boluju od transseksualizma još kao deca su prepoznatljive po svom ponašanju, oblačenju, po želji da se igraju suprotnog pola... To je bolest koja je zavedena u Svetskoj zdravstvenoj organizaciji i osobe koje boluju od nje imaju apsolutno pravo da budu lečene", kaže za "Press" dr Đorđević.

U početku su više muškarci prelazili u žene, međutim... "U našoj sredini je taj broj otprilike podjednak. Obično to budu tri do četiri slučaja na 100.000 stanovnika. Tačan podatak operisanih ne postoji jer mnogi pacijenti iz Srbije posle operacije menjaju sredinu boravka, čak i državu, da ne bi bili prepoznati. Ali, otprilike, otkad je počela da se radi transseksualna hirurgija kod nas, operisano je oko 160 naših građana", naveo je dr Đorđević.

Zanimljivo je da za promenu pola u našu zemlju dolaze stranci. Dr Đorđević tvrdi da razlog ne leži u povoljnoj ceni, koja je za njih od 6.000 do 8.000 evra, već u kvalitetu.

"Oko 20 pacijenata godišnje iz celog sveta dolazi ovde da se operiše. Cena operacije jeste pogodna i u nju su uračunate razne proteze, pomagala, ležanje u bolnici... Međutim, interesantno je da stranci ovde dolaze pre svega zbog kvaliteta toga što dobiju. Poređenja radi, oni ovde u jednoj operaciji dobiju sve što bi u Americi dobili kroz tri do četiri operacije", tvrdi dr Đorđević, i dodaje da srpski tim koji radi promenu pola ima visok rejting u svetu.

Ova vrsta hirurgije u Srbiji uređena je zakonom, a operacije se podvode pod vanstandardne usluge, što znači da pacijent snosi sve troškove. Za obavljanje operacije dozvolu je od Ministarstva zdravlja Srbije dobio GAK "Narodni front". Tim dr Đorđevića koji obavlja hiruršku promenu pola uključuje ginekologa Dušana Stanojevića, direktora GAK "Narodni front", dr Sinišu Kojića, plastičnog hirurga, dr Gradimira Koraća, anesteziologa, kao i nekoliko mladih lekara asistenata.

Teže preći u muškarca

Pre nego što pacijent dođe na operaciju, podvrgava se hormonskoj terapiji. Pre toga dobija saglasnost od psihijatra, koji razgovara s pacijentom, njegovom porodicom, okolinom, i na osnovu toga procenjuje da li određena osoba boluje od transseksualizma. Posle psihijatra, javljaju se endokrinolozima da bi započeli hormonsku terapiju, koju potom primaju celog života.

"Tek posle minimum godinu dana započete terapije, kreće se s promenom pola. Promena iz muškog u ženski pol relativno je jednostavnija", kaže dr Đorđević.

On kaže da mu nije poznato da se neko od pacijenata u našoj zemlji pokajao zbog promene pola. Inače, pacijent stiče sva zakonom regulisana prava.

Posle "tranzicije" lekari daju potvrdu navode da je pacijent promenio pol. "Primera radi, imali smo slučaj da je čovek iz ženskog pola prešao u muški i da je posle mesec i po dana dobio poziv za vojsku", objašnjava doktor.

Nema kajanja

Inače, operacija traje između pet i šest sati. Odstrane se muške genitalije, polni organ s testisima, a onda se formiraju spoljne ženske genitalije. Tu nema materice, ni jajnika, a mogućnost da takva novoformirana žena bude majka ne postoji na današnjem nivou medicine.

Kada se radi o promeni iz ženskog u muški pol, postoje dve opcije. "Jedna je da se od postojećih ženskih spoljnih genitalija napravi muški polni organ, ali skromnih dimenzija, i to radimo u jednom aktu. S tim dimenzijama nemoguće je obavljati pun seksualni odnos, ali u najvećem procentu njima je bitno da mokre dok stoje".

Ako pacijent želi da ima pun seksualni odnos, odnosno polni organ dimenzija uobičajenih za biološkog muškarca, to je duga i komplikovana procedura koja se radi iz nekoliko zahvata.

"Tada uzimamo delove tela te osobe, formiramo organ, mokraćnu cev, zatim ubacujemo protezu da bi on mogao da ima svoju funkciju", objašnjava dr Đorđević.

Izvor: MOndo