Na Trgu Republike, danas sa osmehom, Majda Puača posmatra dvadesetdvogodišnju sebe. I tog 30. juna 2001, na prvom Prajdu u Beogradu, kamera je zabeležila osmeh na njenom licu.
Majda: "Pa to je gluma..."
I tako počinje priča o onome što je pre tačno 25 godina stalo ispod osmeha.
"Na Trgu republike za danas u 15 časova najavljena je bila Parada homoseksualaca i lezbejki, povodom njihovog praznika 27. juna, Dana ponosa, međutim, kada je počelo njihovo okupljanje Radovi i Zvezdini i Partizanovi navijači i otačestveni pokret Obraz prekinuli su prvu gej paradu u Jugoslaviji, gađajući ih kamenicama", navodi se u jednom televizijskom prilogu od 30. juna 2001.
"Ja sam došla ovde na Trg, tu su se već nalazile hiljade i hiljade ljudi, trebao mi je trenutak da zapravo shvatim da su oni došli nas da tuku", priča Majda Puača.
"Znači pevali su 'smrt, smrt pederima'. U jedan glas 'smrt, smrt pederima', non-stop, horski, oni su to uvežbali, očigledno. Svako ko je došao, video je da je katastrofa, otišao je", navodi Lepa Mlađenović.
Oni koji nisu uspeli da odu, bili su izloženi nasilju. Prva Parada ponosa se završila pre nego je i počela.
"Neko ko je njima izgledao da ne liči na, kako bi se reklo, 'običan svet', oni su krenuli da kidišu i to su bukvalno stampeda bila. To je bilo baš traumatično", priseća se Mlađenović.
"Oni su krenuli da trče ka nama i da udaraju. Ja nikad neću zaboraviti da je jedan od njih ispred mene udario jednu devojku. Ja sam ga pitala: 'Zašto udaraš tu devojku?'. On je odgovorio: 'To nije devojka, to je lezbejka' i meni je taj momenat ostao urezan već poslednjih 25 godina u memoriju kao jedan takav primer neverovatne mržnje prema nečemu što ljudi ne znaju i ne razumeju", ističe Puača.
Nada da bi mogli da ih razumeju
Nadu da bi ih najzad mogli razumeti, pripadnicima LGBT+ zajednice dala je smena režima Slobodana Miloševića. Uverenje da je njome stvoren povoljniji društveno-politički ambijent je ujedno i bilo podstrek za organizovanje prve Parade ponosa.
"Onda smo zajedno sa LGBT Gejtenom doneli odluku da mi proslavimo našu ljubav, pošto smo skinuli ovoga tiranina, pošto je došla demokratija i sad smo 'kao druge zemlje u Evropi'", navodi Mlađenović.
"U vazduhu je bila nada za nekim boljim sutra, za nekim novim društvenim ugovorom, za nekom novom, zajedničkom budućnošću i nažalost ta prva Parada ponosa je bila hladan tuš koji je nažalost pokazao pripadnicima različitih manjina da se stvari nisu baš mnogo promenile", kaže Puača.
"Verovatno je bilo prerano da se tako nešto desi u Beogradu, ali jadno, jadno", kazala je u televizijskom prilogu Majda Puača 30. juna 2001. godine.
Skup je bio prijavljen, ali, svedoči jedna organizatorki, nije postojala volja policije da bude obezbeđen. Iako su, s obzirom na preteće poruke, mesecima ispisivane po gradskim fasadama, postojale jasne indicije da bi mogao da ogrezne u nasilje.
"Nisu mogli da podnesu to, nisu hteli time da se bave. Oni su rekli: 'Nađite vi vaše obezbeđenje. Nećemo mi da vas obezbeđujemo'. Oni su poslali 4-5 policajaca ili tri, ja se ne sećam", navodi Mlađenović.
"Evo na ovom mestu gde stojimo sam svedočila kako su dvadesetak mladića napala jednog glumca, koji je došao da podrži Prajd isto. Bile su oko tu neke žene koje su pokušale da prizovu policajce, međutim, policajci su im bukvalno okretali leđa", kaže Puača.
Reagovali su tek pošto su i sami zadobili udarce i tek nakon što su pripadnici ultradesničarskih i navijačkih grupacija počeli da demoliraju grad. Prema podacima MUP-a, tog dana povređeno je osam policajaca i šest civila, a privedeno je 32 ljudi.
Povorka ponosa na ulicama Beograda tek 2010. godine
Geten, međutim, navodi brojku od preko 40 povređenih. Osam godina proteći će do pokušaja organizovanja narednog Prajda. On će biti otkazan 48 sati uoči održavanja, zbog bezbednosnih rizika. Tek naredne, 2010. godine, Povorka ponosa proći će ulicama Beograda.
Proći će, međutim, ponovo hiljade huligana. Oko 6.000 njih pokušalo je da upadne na događaj i napadne učesnike, u čemu ih je tog puta sprečilo isto toliko policajaca. Tokom nereda povređena su, navodi Beograd Prajd, 132 policajca i 25 građana, a uhapšeno je oko 250 osoba. Usledile su godine otkazivanja Prajda, da bi prvi bio uspešno organizovan 2014.
Bio je to prvi Prajd bez incidenata i nasilja. Od 2014. godine, u takvom duhu, kontinuirano se organizuje. Ove godine poneće, međutim, isti slogan kao onaj iz 2001 - "Ima mesta za sve". I u tome, pojašnjava Filip Vuletić, jedan od organizatora, ima važne simbolike.
Poručuje da u ovoj turbulentnoj situaciji u zemlji i, nadamo se uskoro ostvarenim političkim promenama i nekojoj boljoj, demokratskijoj Srbiji, mi opet poručujemo da 'Ima mesta za sve nas'. Kao što su aktivisti i neki hrabri ljudi tada poručivali 'Ima mesta za sve nas' u toj novoj, demokratskoj Srbiji, pa su onda nakon razbijenih glava i razbijenog Beograda ipak shvatili da nije bilo mesta za sve nas", kaže Filip Vuletić.
I mada su zahtevi Prajda od tada do danas gotovo nepromenjeni i praktično neispunjeni, odnos društva prema LGBT+ zajednici jeste unekoliko drugačiji.
"Sada, za razliku od pre 25 godina, zahvaljujući predanoj borbi nekih ljudi koji su pre mene osvajali neke slobode, sada imamo šansu da šetamo ulicama slobodno, da nema razbijene glave, da nemamo razbijene lokale. I to su te slobode koje se postepeno osvajaju", kaže Vuletić.
Da osvajanje slobode ima svoju cenu i da se ona plaća godinama svedoče i one koje su svedočile prvom, "krvavom" Prajdu.
"Mnoge od nas koje smo tu bile, imale smo strah u telu. Godinama posle toga smo imale odluku da ne pravimo Prajd", ističe Mlađenović.
"Tog datuma se sećam, uz sve traume, kao jednog od najtraumatičnijih dana u svom životu. To suočavanje sa realnošću da imate hiljade i hiljade ljudi koji žele da vas ubiju samo zbog toga što jeste, nešto što ne možete da birate, samo zato što postojite njima smeta i oni to smatraju provokacijom. To je nešto što se meni urezalo u glavu", navodi Puača.
Ali nešto što Majdu Puaču nije obeshrabrilo. I zato 25 godina kasnije na Trgu stoji sa drugačijim osmehom.
Pogledajte i obraćanje Agate M. Đurić, aktivistkinje Getena i jedne od organizatorki prvog prajda u Beogradu 2001. godine, koja povodom 25 godina od održavanja prvog prajda u Srbiji govori o njegovom značaju i položaju LGBTIQ osoba danas. Video pogledajte ovde.
