Organizacija TGEU (Trans Evropa i Centralna Azija) u okviru svog projekta Monitoring ubistava trans osoba, zabeležila je da su širom sveta tokom protekle godine ubijene 273 transrodne i rodno različite osobe, što u proseku znači da je jedno ubistvo prijavljeno na svakih 32 sata.

Ubistva su prijavljena u 35 zemalja, što predstavlja drugi najveći broj od početka praćenja ovih slučajeva. Po prvi put, ubistva su zabeležena i u Rumuniji i Kamerunu. Od početka prikupljanja podataka 2009. godine, TMM je ukupno zabeležio više od 5.500 ubistava širom sveta.

TGEU – Trans Evropa i Centralna Azija objavljuje godišnje ažurirane izveštaje svog globalnog projekta Trans Murder Monitoring (TMM) uoči Nedelje svesti o transrodnim osobama (Trans Awareness Week), koja se završava 20. novembra, na Međunarodni dan sećanja na žrtve transfobije (TDOR).

Projekat TMM beleži isključivo prijavljena ubistva, a praćenje i dokumentovanje ovih slučajeva postaje sve teže. Ukupan broj prijavljenih ubistava pao je ispod 300 tek drugi put u poslednjih deset godina, ali to ne znači da je nasilje smanjeno.

Sužavanje prostora za delovanje civilnog društva, neprijateljski stavovi prema trans osobama koje podstiču mediji i državne institucije, kao i smanjenje finansijske podrške, dodatno otežavaju prijavljivanje i evidentiranje ovih ubistava.

Ključni nalazi

- U periodu od 1. oktobra 2025. do 30. septembra 2026. godine prijavljeno je ubistvo 273 transrodne i rodno različite osobe – u proseku jedno ubistvo na svakih 32 sata.

- Ubistva su prijavljena u 35 različitih zemalja, što predstavlja drugi najveći broj do sada. Veći broj zemalja zabeležen je samo 2024. godine, kada je ubistvo prijavljeno u 38 zemalja.

- Jedna trećina žrtava bile su seks radnice i radnici (32%), koji i dalje predstavljaju najugroženiju grupu među svim zanimanjima za koja postoje podaci.

- U skladu sa obrascima iz prethodnih godina, gotovo sva prijavljena ubistva (95%) bila su femicidi, odnosno žrtve su bile trans žene ili transfeminine osobe. Tri četvrtine žrtava (75%) bile su crne trans osobe ili trans osobe tamnije boje kože.

- Starosna struktura žrtava ubistava pokazuje blagi pomak ka starijim uzrastima. Više od jedne trećine žrtava (35%) u 2026. godini imalo je između 31 i 40 godina, dok je jedna petina (21%) imala između 19 i 25 godina. Ova starosna grupa je tokom prve decenije praćenja TMM-a bila konstantno najzastupljenija. Jedna od dvadeset žrtava (5%) u protekloj godini bila je maloletna osoba, mlađa od 18 godina.

- Sedam od deset ubistava (69%) dogodilo se u Latinskoj Americi i na Karibima. Brazil je ponovo na prvom mestu, sa jednom trećinom (32%) ukupnog broja ubistava na globalnom nivou. Broj ubistava u Meksiku nastavio je da opada, dostigavši najniži nivo od 2011. godine – 29 prijavljenih slučajeva. Međutim, 2026. godina zabeležila je najveći broj ubistava do sada u Argentini (16), kao i drugi najveći broj u Ekvadoru (16) od početka praćenja kroz Projekat o monitoringu.

- Broj prijavljenih ubistava u Aziji (32) opao je nakon prošlogodišnjeg rekordnog broja (51). Ipak, verovatno je da je ovogodišnji broj manji od stvarnog. Pojedini partnerski timovi koji prate ove slučajeve u Aziji izvestili su da ove godine nisu imali kapaciteta za prikupljanje i dostavljanje podataka, navodeći nedostatak resursa, pa čak i električne energije.

- U Evropi je prijavljeno 13 ubistava, što predstavlja najveći broj od 2023. godine – koliko ih je ukupno zabeleženo tokom 2024. i 2025. godine zajedno. Većina žrtava bile su osobe koje su migrirale iz drugih zemalja.

- Jedna desetina svih ubistava zabeležena je u Sjedinjenim Američkim Državama (29), što je približno na istom nivou kao 2025. godine (31).

- Dve petine (40%) prijavljenih ubistava počinjeno je vatrenim oružjem, dok je u četvrtini slučajeva (24%) korišćeno hladno oružje. Tri od deset ubistava (30%) dogodila su se na ulici, a jedna četvrtina (25%) u sopstvenom domu žrtve.

- Među poznatim počiniocima, svaki četvrti (25%) bio je sadašnji ili bivši partner, ljubavnik ili bračni drug žrtve. Među ostalim često prijavljivanim počiniocima bili su pripadnici organizovanih grupa mržnje ili bandi (15%), nepoznate osobe (14%), pripadnici policije, vojske ili oružanih snaga (12%), kao i klijenti seks radnica i radnika (8%).

- Počinilac je uhapšen u svega jednom od pet slučajeva ubistva (21%) u kojima su lokalne vlasti dokumentovale svoj odgovor na zločin.

Intersekcionalno nasilje

Iz godine u godinu, ubistvima su izložene iste demografske grupe trans osoba. Gotovo sve prijavljene žrtve (95%) bile su trans žene ili transfeminine osobe. Seks radnice i radnici, koji čine jednu trećinu žrtava, i dalje su najugroženija grupa među svim zanimanjima za koja postoje podaci, dok su tri četvrtine žrtava bile crne trans osobe ili trans osobe tamnije boje kože.

Upravo tako izgleda višestruka i međusobno isprepletena diskriminacija u praksi. Mizoginija, transfobija, rasizam, ksenofobija i diskriminacija seks radnica i radnika međusobno se prepliću i pojačavaju, a osobe koje se nalaze na preseku ovih oblika opresije izložene su najvećem riziku.

„Kao crna trans žena i izbeglica, živim u stalnom strahu da ću izgubiti život. Dok drugi ljudi obavljaju svoje svakodnevne aktivnosti osećajući se bezbedno, crne trans žene moraju neprestano da budu na oprezu i da vode računa o svojoj bezbednosti. Naša sigurnost nikada nije zagarantovana.

Ova ubistva nisu samo brojevi u izveštaju – žrtve su naši prijatelji, kolege, braća i sestre, roditelji i članovi naših zajednica. Kako se broj ovih ubistava povećava iz godine u godinu, zahtevamo više od saosećanja: zahtevamo pravdu, adekvatne istrage i odgovornost za svaki izgubljeni život. Crne trans žene zaslužuju pravo da žive bezbedno, slobodno i dostojanstveno.“

– Pjuriti Tumukvasibve, članica Upravnog odbora organizacije TGEU

Najveći broj prijavljenih ubistava: Latinska Amerika i Karibi

Iza ukupnog globalnog broja krije se činjenica da nasilje nije ravnomerno rasprostranjeno. Sedam od deset prijavljenih ubistava u ovoj godini dogodilo se u Latinskoj Americi i na Karibima, dok Brazil ponovo beleži jednu trećinu svih ubistava na svetskom nivou.

Ovakva koncentracija odražava razmere nasilja, ali i nivo dokumentovanja slučajeva. U Latinskoj Americi već dugo deluje razvijen pokret trans i feminističkih organizacija koje prate i dokumentuju femicide. Zahvaljujući tome, veći broj ubistava dospeva u zvanične evidencije nego u regionima u kojima su takvi mehanizmi za praćenje i dokumentovanje slabije razvijeni.

Takođe, prikazani podaci predstavljaju apsolutne brojeve, koji nisu prilagođeni veličini stanovništva. Zbog toga oni pokazuju gde se ubistva prijavljuju, a ne gde su trans osobe izložene najvećem riziku od nasilja.

Situacija se razlikuje od zemlje do zemlje. U nekim državama primećuje se trend opadanja broja ubistava (na primer, u Meksiku), dok su druge zabeležile najveći godišnji broj od početka našeg praćenja (na primer, Argentina).

Manji broj prijavljenih ubistava u nekoj zemlji ne treba automatski tumačiti kao pokazatelj da je ta zemlja bezbednija, a da se prethodno ne sagleda detaljno svaki pojedinačni kontekst, na šta ukazuje i jedan od naših partnerskih timova koji prati ove slučajeve:

„Ne smemo da pokazuemo bilo kakve znake slavlja zbog smanjenja broja zabeleženih ubistava. Naprotiv, moramo pažljivo da analiziramo aktuelne trendove, uključujući i situaciju u svakoj pojedinačnoj zemlji.“

– Rosio Suares, Centro de Apoyo a las Identidades Trans A.C., Meksiko

Naš region: Evropa i Centralna Azija

U Evropi je ove godine prijavljeno 13 ubistava, što je jednak broj kao ukupan broj ubistava zabeleženih tokom 2024. i 2025. godine zajedno. Većina žrtava bile su osobe koje su migrirale iz drugih zemalja. Gotovo sve žrtve bile su trans žene ili transfeminine osobe, a trećinu su činile seks radnice i radnici. Obrazac je jasan: najvećem riziku izložene su osobe koje se suočavaju sa višestrukim oblicima marginalizacije.

Mnogi ljudi dolaze u Evropu u potrazi za životom u kojem će moći da budu ono što jesu i da žive bezbedno. Za migrantkinje i migrante među ovim žrtvama, ta potraga završila se ubistvom.

Ovaj obrazac ukazuje na udruženo dejstvo ksenofobije, rasizma i transfobije, zbog kojih trans migrantkinje i trans migranti ostaju bez adekvatne zaštite i spadaju među osobe koje su najizloženije nasilju i drugim oblicima ugrožavanja.

Sve se to dešava u kontekstu jačanja krajnje desnice i pokreta usmerenih protiv rodne ravnopravnosti širom Evrope, što se ogleda u sve neprijateljskijoj javnoj retorici, restriktivnijim zakonima i političkim napadima na prava migranata i trans osoba.

U Centralnoj Aziji ove godine nam nije prijavljeno nijedno ubistvo. Međutim, to ne treba tumačiti kao odsustvo nasilja. Mnogo je verovatnije da je reč o odrazu nedostatka bezbednosti za trans osobe u ovom regionu, koje su primorane da ostanu što nevidljivije, dok njihove porodice nakon smrti možda ne otkrivaju njihov trans identitet.

Aktivisti i aktivistkinje suočavaju se sa ogromnim izazovima i ograničenim resursima za praćenje i dokumentovanje slučajeva, zbog čega mnoga ubistva ostaju neevidentirana.

Jedna od žrtava ubijenih u Evropi ove godine bila je migrantkinja iz Centralne Azije, što oslikava širu pojavu odlaska trans osoba iz ovog regiona u potrazi za životom u kojem će moći otvorenije da izraze svoj identitet.

„Zakoni koji ograničavaju prava migranata i tražilaca azila – posebno rasijalizovanih osoba sa Globalnog juga – i kriminalizuju seks rad predstavljaju instrumente države koji omogućavaju ubistva trans migrantkinja i trans seks radnica. Moramo da nastavimo da se borimo protiv ovakvih zakona i da gradimo solidarne, snažne i otporne zajednice.

Fašizam i tvrđave pašće jedino kroz našu zajedničku borbu i savezništva sa onima koji se nalaze na marginama društva, kao i sa narodima koji su bili i ostali žrtve kolonijalizma.“

– Tajri Fadil, član Upravnog odbora organizacije TGEU

Ko stoji iza ubistava trans osoba?

U slučajevima u kojima je počinilac bio poznat, jedno od pet ubistava (19%) počinio je partner, ljubavnik ili bračni drug žrtve. Gotovo četvrtina ovogodišnjih ubistava (25%) dogodila se u sopstvenom domu žrtve. Ovaj obrazac ponavlja se i prethodnih godina: u društvu koje je neprijateljski nastrojeno prema trans osobama, čak ni sopstveni dom nije bezbedno mesto.

Među često prijavljivanim počiniocima bili su i pripadnici organizovanih grupa mržnje i bandi (15%), kao i nepoznate osobe (14%). Ovi obrasci zajedno ukazuju na to da nasilje pogađa trans osobe u svim sferama života: u njihovim intimnim odnosima, unutar zajednica kojima pripadaju i na ulici.

U 12% slučajeva u kojima je identitet počinioca bio poznat, odgovorna osoba bila je pripadnik policije, vojske ili oružanih snaga. Reč je o 13 ubistava, u poređenju sa pet prethodne godine.

Devet trans osoba ubijeno je ili je preminulo pod sumnjivim okolnostima u zatvorima ili policijskim stanicama, u poređenju sa četiri takva slučaja prethodne godine,

To su institucije države, a smrti koje se događaju unutar njih predstavljaju nasilje koje država direktno vrši ili koje dopušta svojim postupanjem ili nečinjenjem.

Ovi podaci otvaraju teška pitanja o tome ko uživa zaštitu, a ko je ostaje lišen. Trans osobe izložene su neprijateljstvu, proizvoljnom profilisanju i zlostavljanju od strane državnih aktera, a među onima koji su odgovorni za oduzimanje života trans osobama nalaze se i oni čija je dužnost da štite zakon i sprovode ga. Kada transfobija i transmizoginija oblikuju način na koji ove institucije funkcionišu, trans osobe postaju još izloženije nasilju.

U slučajevima u kojima su lokalne vlasti reagovale, počinilac je uhapšen u svega jednom od pet slučajeva (21%). Sudski postupci zahtevaju vreme, a pojedini slučajevi sporo prolaze kroz pravosudni sistem. Međutim, mnoga ubistva trans osoba uopšte se ne istražuju. Druga se istražuju bez potrebne hitnosti ili se ne evidentiraju u skladu sa svojom stvarnom prirodom.

Predrasude u načinu na koji se ubistva istražuju i pravno kvalifikuju, uključujući zanemarivanje motiva zasnovanih na mržnji prema trans osobama, smanjuju verovatnoću da će počinioci snositi odgovornost. Za porodice i zajednice žrtava, izostanak pravde predstavlja još jedan gubitak.

„Svake godine svedočimo predvidivim posledicama sistemske mržnje i represije usmerene protiv života trans osoba. Dok se sećamo naših stradalih, želim da jasno imenujem i one koji nas ubijaju: članove porodice, partnere, klijente, policiju, kao i institucije koje im to omogućavaju. Vreme je da za to snose odgovornost.“

Isa Niko Boreli, predsedavajući Upravnog odbora organizacije TGEU

Demografski trendovi

Obrazac koji pokazuje ko je najviše izložen riziku nije se promenio. Jednu trećinu žrtava činile su seks radnice i radnici, koji predstavljaju najugroženiju grupu među svim zanimanjima za koja postoje podaci. Gotovo sve žrtve (95%) bile su trans žene ili transfeminine osobe, dok su 76% činile crne trans osobe ili trans osobe tamnije boje kože.

Čini se da se starosna struktura evidentiranih žrtava blago pomera ka starijim uzrastima: jedna trećina imala je između 31 i 40 godina, dok je jedna od dvadeset žrtava bila maloletna osoba.

Pored toga, broj prijavljenih ubistava u Aziji opao je sa prošlogodišnjeg rekordnog broja od 51 na 32. Međutim, verovatno je da je stvarni broj veći od zabeleženog. Pojedini partnerski timovi koji prate ove slučajeve u regionu nisu imali kapaciteta da dostave podatke za ovu godinu, navodeći nedostatak električne energije i finansijskih sredstava.

Preporuke

Organizacija TGEU poziva vlade i institucije da:

- Ukinu zakone i politike kojima se kriminalizuju ili ograničavaju trans identiteti, pravno priznanje roda, zdravstvena zaštita specifična za trans osobe, kao i javno izražavanje identiteta trans i rodno različitih osoba.

- U potpunosti okončaju kriminalizaciju seks rada i garantuju radna prava i zaštitu trans i rodno raznolikim osobama koje se bave seks radom.

- Usklade i usvoje zakone o zločinima iz mržnje i zabrani diskriminacije koji izričito štite trans osobe u oblasti zapošljavanja, obrazovanja i drugim oblastima života, kao i da rade na uspostavljanju zajedničkog razumevanja toga šta predstavlja protivzakonit govor mržnje.

- Obezbede da odluke o smeštaju trans osoba u zatvore budu zasnovane na njihovom pravu na samoodređenje, bez obzira na to da li im je pravno priznat rodni identitet, uz uvažavanje njihovih želja, potreba i dobrobiti.

- Pruže podršku braniocima i braniteljkama ljudskih prava trans osoba, kao i organizacijama civilnog društva, smanjenjem finansijskih pritisaka, zaštitom njihove bezbednosti i omogućavanjem da nastave da se organizuju i zalažu za svoja prava bez straha.

- Obezbede obuke za stručnjake i profesionalce kako bi na odgovarajući način reagovali na nasilje motivisano mržnjom prema trans osobama, uključujući i pripadnike policije, uz posebnu pažnju prema osobama koje se suočavaju sa višestrukim oblicima diskriminacije, među kojima su crne trans žene i seks radnice i radnici.

- Pozivaju se države članice Evropske unije da obezbede potpuno uključivanje trans osoba u proces blagovremenog prenošenja u nacionalno zakonodavstvo i sprovođenja Direktive EU o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

Napomena o upotrebi termina feminicid

TMM koristi termin feminicid umesto termina femicid, jer on preciznije ukazuje na strukturne, političke i institucionalne uzroke rodno zasnovanog ubistva žena i devojčica. Termin je razvila meksička feministička teoretičarka Marsela Lagarde u latinoameričkom kontekstu, ukazujući ne samo na sama ubistva već i na odgovornost države, kao i na sistemske propuste u prevenciji, zaštiti, istragama i utvrđivanju odgovornosti koji omogućavaju da se takvo nasilje nastavi.

Na taj način, feminicid se ne posmatra kao niz izolovanih slučajeva, već kao manifestacija strukturne rodne neravnopravnosti i institucionalnog neuspeha.

Dodatne informacije

  • Pogledajte globalnu mapu svih prijavljenih ubistava (januar 2008 – septembar 2026; EN, ES, RU, PT).
  • Istražite arhivu svih zabeleženih slučajeva (januar 2008 – septembar 2026; EN, ES, RU, PT).
  • Pogledajte vizuelne prikaze zbirnih demografskih podataka (januar 2008 – septembar 2026; EN, ES, RU, PT).
  • Pogledajte zbirne demografske tabele za ovu godinu (oktobar 2025 – septembar 2026; EN, ES).
  • Pročitajte i preuzmite spisak imena za ovogodišnja okupljanja povodom Međunarodnog dana sećanja na žrtve transfobičnog nasilja (TDoR) (oktobar 2025 – septembar 2026; EN, ES; .csv, .xlxs).

 Prevela i priredila: MJeremić

Izvor