Kako je Mario postao Marija - Geten

vesti2Ispovest Beograđanina koji čeka na operaciju promene pola

Sa tri godine je rekao mami da misli da je bio devojčica i da su ga operisali u bolnici i pretvorili u dečaka. U pubertetu je žudeo da ima nežno lice i oblači se kao devojka. Prilazio je devojkama, ali ga nisu konstatovale jer se i sam ponašao kao žensko. Svaki put kada je prošao pored parfimerije bolelo ga je što ne može da počasti sebe omiljenim parfemom - „Dolče i Gabana“ „light blue“. Onda je odlučio da promeni pol i postane ono što je uvek osećao da jeste - ona.

- Dobar dan, ja sam Marija - rekla je visoka i vitka crvenokosa devojka reporteru „Alo!“ prilikom upoznavanja. Teško da bi neko na ulici pomislio da se radi o muškarcu koji čeka na operaciju promene pola. Razmišlja kao žena i vrlo rano je shvatila da je priroda u njenom slučaju nešto „zabrljala“. Na 100.000 ljudi, kod četvoro priroda ne uskladi pol i rod. Ta pojava zove se transeksualnost i nema veze s kulturom, običajima i društvenim klasama. Broj žena koje žele da postanu muškarci i muškaraca koji žele da postanu žene je gotovo isti.

Marija tokom odrastanja nije mogla da definiše šta joj je, ali je nepogrešivo znala da se oseća kao devojčica.

- Mama je govorila: „Proći će“, a otac: „Ne treba da igraš lastiš, nego fudbal“, a ja nisam razumela zašto mene da interesuje fudbal? - seća se Marija, koja je zabavu nalazila u muzici i knjigama, izbegavajući druženje sa dečacima.

U pubertetu i dalje nije znala šta se dešava. Kaže, nije znala ni da postoje homoseksualci, a kamoli nešto drugo.

- Osećala sam da nešto nije u redu. Želela sam da imam nežno lice, da oblačim lepe ženske stvari. Pakao je kada vam sredina govori jedno i vi to usvojite, ali u sebi se osećate suprotno. Ni sa kim nisam pričala o tome. Patila sam strašno i počela da pravim kompromise. Neki transeksualne osobe nose ženske gaćice, ja sam nosila marame i koristila ženske parfeme. Ipak, ljudi su primećivali, pa sam imitirala muškarce kako me okolina ne bi odbacila - kaže Marija.

Presudni trenutak za nju bio je pronalazak informacije. Šokirana saznanjem da postoje ljudi koji se osećaju kao ona, posle dugogodišnjeg skrivanja tajne, skupila je hrabrost da kao nova osoba izađe među ljude. Kaže, imala je sreće. Uglavnom su je dobro prihvatili.

- Kolege ne znaju sve, ali vide me. Dođem sa minđušama, a oni su OK sa tim. Sada se osećam kao da se budim iz kome i počinjem da živim jer nisam bila to što je bilo moje telo - kaže Marija.
A roditelji? Kako su prihvatili činjenicu da im je sin postao ćerka?

- Moj slučaj je još i srećan. Majka je htela da skoči sa terase kad sam joj rekla. Otac je rekao: „Ne verujem da je to tako“. Ali, kada je shvatio da ima logike, napravio je haos! Sada malo ima distancu, ali on je odavno digao ruke od mene - kaže Marija, dodajući da se na licu njene majke danas ipak vidi sreća zbog „nove“ ćerke.

Operaciju bi, kaže, „uradila sutra“, kao i neku intervenciju na licu.

- To dosta košta, ali makar je u odnosu na inostranstvo mnogo jeftinije. Završila sam sa psihijatrima, treba da dovršim hormonsku terapiju i kada doktorka kaže da je vreme, uradićemo to. Nadam se, krajem godine - kaže ona.

Hirurzi kažu da se kada se pravi žena od muškarca „ništa ne baca“. Studenti koji su prisustvovali operaciji opisuju to kao „šivenje čarape“. Komplikovanije je napraviti muški polni organ. Dr Zoran Rakić, psihijatar koji dve decenije radi sa transeksualnim osobama, kaže da su žene - bivši muškarci neretko prave lepotice. Ipak, procedura posle koje one mogu i da dožive orgazam puna je muke. Marija objašnjava da je kada se prelazi u muški pol najteže srediti bradu.

- Imam još posla oko toga. Ipak, kad se sredim, muškarci me gledaju na ulici i to mi prija, osećam se kao u svojoj koži - kaže Marija.

Na pitanje kako izgleda seksualni život transeksualne osobe, Marija kaže da njega „praktično nije ni bilo“, ali se nada da će se posle operacije i to promeniti.