O masturbaciji i pokušajima njenog kontroliranja - Geten

Masturbacija ili onanija je oduvijek bila kamen spoticanja, a pojava internetske pornografije potaknula je različite moralizatore, velike religijske organizacije, kršćanska sveučilišta i opskurne aktiviste koje žele kontrolirati ljudsku seksualnost, da pokrenu kampanje protiv masturbacije.

sexscience3Jedan od primjera je video Wounded an the Battlefield’Wounded an the Battlefield’, inspiriran riječima predsjednika katoličkog Brighton Young sveučilišta, Kima Clarka koji je za jednog mladića rekao da je toliko zaokupljenim pornografijom da je prestao ići u crkvu, prozivajući ga 'duhovnim ranjenikom na bojnom polju Velikog rata’.

Služeći se znakovnim jezikom, video protiv masturbacije su objavili i Jehovini svjedoci. Passion for Christ Movement (P4CM) dizajnirao je majicu ‘Ex-Masturbator’, kojom se možete pohvaliti kako ste uspješno obuzdali poriv.

Svećenik iz Seattlea, Mark Driscoll svojom knjigom Porn-Again Christian: A Frank Discussion On Pornography and Masturbation, objašnjava kako je masturbacija homoerotska aktivnost, jer iz užitka isključuje ženu, a ako se čovjek još pri tom narcistički gleda u ogledalu, to izravno graniči s homoseksualizmom.

Isključivo na žene, usmjerila se evangelička masturbacijska i terapijska organizacija Dirty Girls Ministries. Osnovala ju je stanovita Crystl Renaud koja tvrdi: "Iznenadili biste se koliko vaših poznanica skriva tu prljavu i mračnu tajnu", pa dodaje kako "…poput ostalih opijata, može biti kratkoročno zadovoljavajuća ali dugoročno uništava."

Ovakve i slične kampanje mogu izazvati samo podsmijeh, ali povijest čovječanstva svjedoči o puno brutalnijim metodama liječenja ovisnosti o masturbaciji.

Knjiga popularno-znanstvene američke autorice Mary Roach iz 2008. godine, Bonk: The Curious Coupling of Science and Sex, nudi povijesni pregled tehnika prevencije masturbacije, posebice pseudoznanstvene metode liječnika, roditelja i učitelja tijekom 18. i 19. stoljeća, koji su pokušavali kontrolirati seksualni nagon.

Penile Pricking Ring, odnosno podesivi metalni prsten sa šiljcima, izumljen je 1850. godine, a stavljao se na penis prije odlaska na počinak. U slučaju da se tijekom sna dogodi spontana erekcija, prsten se automatski otvara i svojim metalnim šiljcima bocka penis.

Manje drastične mjere bile su sklanjanje dječjih igračaka poput konjića za jahanje i viseće užadi iz dvorana za tjelesni odgoj, ili privezivanje ruku za uzglavlje kreveta i šivanje hlača bez džepova.

Jedan od najvećih križara zlurade kampanje protiv masturbacije bio je američki liječnik William Robinson. Njegova knjiga iz 1916., Practical Treatise on the Causes, Symptoms, and Treatment of Sexual Impotence and Other Sexual Disorders in Men and Women, sadrži dugo poglavlje u kojem se piše o prevenciji preranog buđenja spolnog nagona u djece.

„Želim ozbiljno upozoriti roditelje da čuvaju svoje dječake od izlaganja senzualnim mjuziklima i opscenim prizorima vodvilja … Mnogi od mojih pacijenata, priznali su svoju prvu masturbacijsku aktivnost za vrijeme nekog glazbenog showa“, piše Robinson.

Roach navodi i dr. Crommelincka, koji propisuje memoriranje teških odlomaka iz povijesti ili filozofije u slučaju da započne prevladavati želja za masturbacijom. U knjizi također upozorava građane kako aktivnost samozadovoljavanja uzrokuje impotenciju, sljepilo, srčane bolesti, ludilo, glupost, te uz to, i gnojne prištiće po licu.

Svaka primarna ljudska aktivnost, poput primjerice, spavanja, jedenja, razmišljanje, podložna je zastranjenju, stoga savjetuje tadašnju gospodu da izbjegavaju diranje po vlastitim genitalijama, da se ne bi nehotice uzbudili. „Mokrite brzo, nemojte tresti penis, čak i ako riskirate da par kapi završi u vašim gaćama“, piše dr. Crommelinck.

Ipak oni koji nisu mogli zauzdati svoje impulse filozofskim traktatima, suočavali su se s tradicionalnim i brutalnijim tretmanima, poput crvene vruće žice koju je dr. Crommelinck djeci aplicirao na genitalije.

Masturbacija ili onaniranje, ima svoju mitsku pozadinu koja vuče porijeklo iz biblijske priče o stanovitom Onanu koji je jalovo prosuo sjeme na zemlju, zbog čega ga je Bog kaznio. Smatralo se da si onanijom pojedinac nanosi zlo, odnosno da se zlostavlja, pa su se stoga spomenuti tretmani smatrali opravdanima.

Međutim, gorka je ironija, zaključuje Roach, to što redovito izbacivanje sjemena ima svoju biološku funkciju. 

Izvor: www.voxfeminae.net