Tolerancija, šta to beše? - Geten

tolerancijaNa današnji dan 1995. godine UNESKO je, želeći da ukaže na sve opasnosti i izazove netolerancije, usvojio Deklaraciju o principima tolerancije. Posle tačno dvadeset godina, ja danas pitam i sebe i vas, da li smo zaboravili šta to uopšte znači? Koliko smo tolerantni, ako smo uopšte? Ima li naša sopstvena tolerancija granice? Ako ima, ko nam ih postavlja? Tradicija? Društvene norme? Samousvojeni obrasci ponašanja? Ili je tolerancija reč čiju svi definiciju znamo, ali smo zaboravili u sveopštem ludilu, da je praktikujemo?

 

Deklaracija, između ostalog, pozivajući se na mnogobrojne druge međunarodne akte, daje definciiju samog pojma:

1.1.) Tolerancija je poštovanje, prihvatanje i cenjenje bogate različitosti kultura našeg sveta, naših oblika izražavanja i načina bivstvovanja ljudima. Negovana je znanjem, otvorenošću, komunikacijom i slobodom misli, savesti i verovanja. Tolerancija je harmonija različitosti. To nije samo moralna obaveza, to je takođe i politički i pravni zahtev. Tolerancija, vrlina koja mir čini mogućim, dorpinosi zameni kulture rata, kulturom mira.

1.2.) Tolerancija nije ustupak, snishodljivost ili popustljivost. Tolerancija je, povrh svega, aktivan stav podstaknut priznavanjem univerzalnih prava i osnovnih sloboda drugih. Ni pod kojim uslovima ne može se koristiti kako bi se opravdalo kršenje tih fundamentalnih vrednosti. Tolerancija se vrši od strane pojedinaca, grupa i država.

1.3.) Tolerancija je odgovornost koja podržava ljudska prava, pluralizam (uključujući i kulturni pluralizam),demokratiju i vladavinu prava. Uključuje odbacivanje dogmatizma i apsolutizma i afirmiše standarde postavljenje u međunarodnim instrumentima o ljudskim pravima.

1.4.) U skladu sa poštovanjem ljudskih prava, praksa tolerancije ne znači toleranciju socijalne nepravde ili napuštanje ili slabljenje nečijih ubeđenja. Ona znači da je osoba slobodna da se pridržava sopstvenih percepcija i da osoba prihvata da se drugi pridržavaju svojih. To znači prihvatiti činjenicu da ljudska bića, prirodno raznvrsna u svojoj pojavi, položaju, govoru, ponašanju i vrednostima, imaju pravo živeti u miru i biti ono što jesu. To takođe znači da mišljenja jednih ne treba nametati drugima.

U svetlu nedavnih događanja u svetu, postavlja se pitanje, šta nam danas znači tolerancija, dok kolone izbeglica prelaze (ili bivaju zarobljene bodljikavim žicama) granice, u potrazi za mestom na kome neće biti zvukova eksplozije ubilačkih projektila, obličja smrti, stradanja i patnje? Šta nam tolenacija znači, posle najnovijih terorističkih napada na Pariz, kada se na socijalnim mrežama u Srbiji mogu pročitati tekstovi i poruke tipa „tako su i oni nas bombardovali 1999-te“, „sad smo 1:1“, i slične fraze, od kojih se iole normalnoj osobi diže kosa na glavi!

Pitam sebe, a pitam i sve vas, da li smo zaista došli do tog stepena razvoja ljudske (ne)svesti, kada smo, namerno ili ne, zaboravili na osnovne principe tolerancije, poštovanja drugosti, različitosti, posebnosti na bilo koji način? Ili smo, k’o u lošem filmu još lošijeg reditelja i scenariste, postali neme statue netolerancije, zavisti, mržnje? Čak i pod okriljem svoje (ili tuđe) religije?

Ne. Zaista, nije teško biti fin. Ne boli. Zapravo, stvarno je lako, samo treba pokušati. Ili još bolje, prisetiti se šta znači biti tolerantan prema drugima u nevolji, i na trenutak zaboraviti na svoje sopstvene probleme, nedoumice, predrasude, ili očekivanja „kako ti drugi, različiti, treba ili ne, da se uklope u moje viđenje (ne)pravednosti ovoga sveta“.

Hoćemo li zaista dozvoliti da nam kultura mira bude dezavuisana kulturom mržnje i rata?

Evropa je na potezu. Ali i svako od nas.

Izvor: http://www.razumno.rs/index.php/kolumne/tolerancija-sta-bese/