Trans priče iz Bosne: mi nismo samo show - Geten

mostar_transRođena sam sada već davne 1980. godine u Mostaru u Bosni i Hercegovini. Djetinjstvo je bilo poprilično teško. Odrasla sam sa svojima i s bakom. Od samog djetinjstva sam znala da sam drugačija.

Iako rođena kao dječak  sa svim tjelesnim odlikama dječaka ja sam se osjećala „drugačije“. Bila sam curica. Uvijek sam birala žensko društvo i sve ono što karakterizira ženski rod. Zbog toga sam imala određenih problema u osnovnoj ali i u srednjoj školi. A sve je bilo zbog mog drugačijeg ponašanja, izgleda, načina oblačenja. Ostala sam rano bez roditelja i pala baki na grbaču. Međutim već u pubertetu osjećala sam potrebu da odem iz Mostara i počnem svoj život. Bilo je jako teško. Ali sam donijela konačnu odluku. Izbor je pao na Sarajevo. Slagala sam baki da idem studirati, uzela nešto ušteđevine i krenula za Sarajevo. Našla sam mali stančić ali sasvim dovoljan da budem ono što jesam. Napokon moja sloboda. Našla sam posao u jednom kafiću kao konobar. Radila sam ko dečko ali sam u četiri zida bila ona prava ja.


Ovako počinje priča kakvih kod nas (a i ne samo u nas!) ima puno, i koje ću ovim putem podijeliti s vama. Nastojati ću vas poštedjeti terminologije i pojašnjavanja termina kao što su CD TV i TS, jer pretpostavljam da ste već dovoljno upućeni, cilj ovog teksta je približiti se jedni drugima i prihvatiti različitosti, pogotovo ukazati na probleme sredine u kojoj živimo. Prvenstveno što ovim tekstom želim postići je pomoći CD, TV i TS osobama kako bi lakše prihvatili sami sebe i postali svjesni što oni/one zapravo jesu, uskladiti svoje duhovno i tjelesno biće. Naravno, naši ciljevi bili bi i pomoći osobama koje su započele proces tranzicije, biti moralna podrška u tom velikom psihičkom opterećenju.

Istina, teško je na Balkanu biti CD, TV ili TS osoba, najzanemareniji smo od svih pripadnika i pripadnica LGBTIQ populacije, a ujedno najupadljiviji od svih njih. Često se osjećamo usamljeno ili depresivno, ili pak krivimo stanje u državi u kojoj živimo, no to nije zapravo onaj problem o kojem bi trebali pričati, nije stanje u državi toliko krivo, trebamo zapravo početi uvijek od sebe.

Velik se broj nas se krije iza maske „zabavljača“ ili „drag queen/king-a“ i na taj način svoju seksualnost ispunjavamo samo na način da bismo zabavljali druge i osjećali se ugodno iza svoje maske. Previše nas živi skriveno i depresivno te konzumira opojna sredstva. Na kraju se dogodi ono najstereotipnije – upadamo u ralje prostitucije. Gotovo uvijek nas iskorištavaju heteroseksualni muškarci koji u nama vide ispunjenja svojih fantazija a mi željni emocionalne i fizičke sigurnosti uvijek pokleknemo pod raljama „mačo“ frajera.

Ono što se u ovom slučaju gotovo uvijek dogodi je da postajemo previše podložni i ne možemo razdijeliti granicu između „normalnog života“ i psihofizičkog zlostavljanja, s previše povjerenja odmotavamo klupko prepredene vune i upadamo u more problema. Tako se nastavlja i životna priča s kojom smo započeli:

Vremenom sam se počela osjećati usamljeno, imala sam društvo i sve je bilo ok, ali sam željela podijeliti s nekim ovo što sam ja zapravo. Nisam znala gdje ću naći nekoga ko voli osobe kao što sam ja. Jednom prilikom je jedan kolega sa posla, mlađi dečko, donio jedan seks oglasnik i ostavio ga na poslu. Prelistala sam i shvatila da je možda to prilika. Zapisala sam broj i odlučila poslati oglas s nadom da ću naći nekoga za sebe. Ohrabrilo me je što sam vidjela da već ima nekoliko osoba poput mene u oglasniku. Uzela sam jedan oglas kao model i poslala sam sms. Nakon 15 dana počeli su pozivi. Bila sam jako preplašena jer nisam imala iskustva. Ali jak je taj unutrašnji glas i poriv za upoznati nekoga. Javila sam se na jedan od poziva. S druge strane grub muški glas, malo smo razgovarali i odlučila sam ga upoznati. Bio je to prvi dan vikenda. Gospodin je navodno oženjen, voli osobe kao što sam ja i doći će oko 8. Bila sam jako nervozna, srce je lupalo ko ludo, gušila sam se i ujedno i dvoumila. Ali...došao je. Pripremila sam jednu jaču željeznu polugu u blizini vrata u slučaju da se desi neki problem da se mogu bar obraniti. Gospodin je došao. Otvorila sam. Ušao je i sjeo. Primijetio je moju nervozu i ujedno me i pohvalio. Jako si zgodna, rekao je. Ali nisi mi previše „kučkasta“. Moraš poraditi na tome. Previše si jednostavno obučena. Ostala sam zatečena. Ali sam se ipak samo nasmijala i rekla - ako ne odgovara možemo se rastati. Međutim ostao je. Imao je nekih 35 godina. I osjetila sam se poželjnom jer me bez obzira na moj „ne kučkasti“ stajling gutao pogledom. A to mi je godilo. Spontano se desilo sve ono zbog čega je i došao i bilo je lijepo. Kada je krenuo na stol je bacio 100 eura. Zašto to? - upitala sam. Pa piše da tražiš galantnu gospodu. A ja sam takav. I izašao je. Gledala sam u onaj novac i shvatila da možda i mogu zaraditi na svemu ovome. Ugodno i korisno. I od tada je krenulo. Nažalost nimalo lijep period mog života. Od tada je krenulo sve. Moje besane noći, napuštanje posla, upoznavanje raznih profila muškaraca. Udovoljavanje istim. Od najklasičnijeg seksa do najgorih perverzija koje nisam mogla ni zamisliti da ću raditi za novac...Ubrzo sam se počela oblačiti onako kako je onaj rekao - „kučkasto“. Počela sam ispunjavati najskrivenije želje muškaraca, biti njihova lutka.  I dobivala sam dobar novac za te usluge. Međutim pojavio se jedan koji je rekao da ću od tada raditi za njega. Sama i nezaštićena morala sam raditi. Išla sam svuda po BiH, po Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji. Po mom tijelu su plazili i oni mladi ali i oni koji su mi mogli biti dede. Međutim sada sam imala svodnika i nisam smjela nikoga odbiti a naročito ne nekoga tko je bio njegov prijatelj.

Postala sam jako tražena i plaćena, međutim osjetila sam kako sam već davno prestala biti ja.


Danima sam plakala ali nisam smjela napustiti posao jer mi je svodnik prijetio, policiji nisam smjela prijaviti jer bi tek tada bilo sve gotovo. Jedan dan mi je svodnik javio da ću imati jednog klijenta iz Slovenije koji je na seminaru u Sarajevu, dat će mi moj dio novca a ostatak je ovaj već uzeo. Sredila sam se i čekala. Došao je dečko od nekih 27 godina, jako kulturan i fin, međutim razlikovao se od ostalih. Želio je pričati samnom i da se samo mazimo bez seksualnog kontakta. Svidjelo mi se. Ostao je dva sata i otišao, u iduća dva dana je dolazio opet po nekoliko sati. Zbližili smo se i u tajnosti, da svodnik ne sazna, sredio mi je papire za Sloveniju, ostavio novac i rekao: dođi kod mene. Sjedila sam i razmišljala: da odem ili ne?! Možda je sve namještaljka. Međutim po ponašanju svodnika sam shvatila da je sve ok jer mi je donio raspored za iduća 4 dana. Spisak i raspored mušterija. Uzela sam to i zahvalila sam mu se na svemu. Čudno me pogledao i rekao ajde radi ti i onda idemo u Srbiju da započneš hormonsku terapiju i da od tebe napravimo pravu „bombu“. Nasmijala sam se samo na to. Znala sam da od toga nema ništa. Čim je otišao spakirala sam osnovne stvari i pozvala taksi. Otišla sam na autobusni kolodvor i ušla u bus za Ljubljanu. Pogledala sam još jednom prema gradu u koji sam znala da mi nema povratka. Javila sam se svom „Slovencu“. Čekao me na stanici.


Od tada počinje moj novi i dosta bolji život. Prihvatio me takvu kakva jesam, o mojoj prošlosti ne razgovaramo. Krenula sam na hormonsku terapiju i već sam ona koja sam kao mala željela biti. Onaj posao je ostavio svoje posljedice na moju psihu, ali uz pomoć mog anđela sve je lakše. Već iduće godine idem u Beograd ugraditi silikonske implantate i srediti lice. Svodnik me nikada nije uspio dobiti niti naći.


Dosta sam razmišljala o ostalim osobama kao što sam ja. Znam da ima ih dosta koji su zbog financijske nesigurnosti i nemogućnosti da postanu ono što njihov duh jest, prinuđeni biti prostitutke. Ja sam imala sreće u nesreći da naiđe onaj pravi. Ali što da nije se pojavio? Gdje bih sad bila? Vjerojatno bih i danas radila za svodnika, bila bih možda i u zatvoru, na drogama, alkoholu. Ili najgore od svega: bila bih mrtva.



Ovo je prostor otvoren i za vaše priče, javite mi ih a ja ću vam u idućim kolumnama ispričati priče i drugih mojih poznanika; osoba koje su upale u prostituciju, započele/i tranziciju i na kraju se ostvarile i imaju sasvim normalan život prepun ljubavi. (Naravno bit će i koji savjet za styling :)

A za kraj: Volite nekoga i neka netko voli vas!

Izvor: Queer.hr

Posetite chat server našeg vebsajta, mesto za LGBTIQA razgovore